Ovo je prvi u nizu članaka naslovljenih ”Jezične dvojbe”, koju smo kreirali potpuno u skladu s vašim željama i interesima. Riječ je o nešto kraćoj, ali vrlo poučnoj temi gdje navodimo tri od najčešćih jezičnih dvojbi i upita koje ste uputili našemu jezičnom savjetovalištu te, naravno, nudimo odgovore i pojašnjenja.
- Što je pravilno – pekara, pekarna ili pekarnica?
Odgovor je zapravo vrlo jednostavan:
Pekara, pekarna i pekarnica nisu sinonimi, tj. istoznačnice. Pekara jest tvornica kruha i pekarskih proizvoda, dok je pekarnica prodavaonica kruha i pekarskih proizvoda. Pekarna je pak žargonizam, kolokvijalni (razgovorni) naziv za pekarnicu.
- Što je pravilno – greška ili pogreška?
Pravilno je i jedno i drugo, odnosno nijedno nije pogrešno, ovisi samo u kojemu se kontekstu rabi. Želimo li govoriti o lošoj zamisli, lošem postupku, lošoj primjeni, netočnosti ili pak o lošem izvođenju zaključaka, bolje je upotrijebiti inačicu pogreška. Dopuštena je i inačica pogrješka, no mi joj iz subjektivnih razloga nismo skloni, smatrajući da se nipošto ne uklapa u današnji hrvatski jezični sustav. Riječ je o inačici koju se nastojalo progurati početkom devedesetih godina prošloga stoljeća kada su raznorazni ”jezikobrižnici” nastojali izgurati sve što im se činilo da ima veze sa srpskim jezikom. Valjda im se pogreška bez j, kao i greška bez j, činila srpskom rječju, no to nema nikakve veze s istinom pa to u praksi nikada ozbiljnije nije ni zaživjelo.
Politička, taktička, osobna, statistička, pravopisna i gramatička su također pogreške. No ukoliko želimo govoriti o neispravnosti ili nedostatku, tada je riječ o grešci (tvornička greška, roba s greškom, greška u boji, materijalu i sl.). Iako je prilično upitno je li u sportu pravilno reći greška u koracima ili pogreška u koracima, sukladno navedenoj analogiji ipak bismo preporučili konstrukciju pogreška u koracima.
- Je li pravilno na kraju poslovnoga ili kakovoga drugog dopisa pisati ”lijepi pozdrav” ili ”lijep pozdrav”?
Riječ je o određenomu i neodređenom vidu pridjeva. Određeni odgovara na pitanje ”koji?”, a neodređeni na pitanje ”kakav?”. Govorimo li o čemu poznatome rabit ćemo određeni vid pridjeva, dok ćemo govoreći o čemu nepoznatom rabiti neodređeni vid pridjeva. Primjerice, u tekstu u kojemu spominjemo stol koji je zelene boje najprije ćemo rabiti neodređeni vid pridjeva: ”Ovaj stol je zelen.” Dalje u tekstu, kada smo čitatelje već informirali kako je stol zelene boje, rabimo određeni vid pridjeva, naprimjer: ”Zeleni stol premjestili smo u drugu prostoriju.” Dakle, budući da u poslovnom dopisu vrlo vjerojatno nije riječ o tome kakav je pozdrav, ispravno je rabiti neodređeni vid pridjeva (lijep pozdrav).
Drugo je pitanje jesmo li uopće odabrali ispravan pridjev. Postoje li uopće lijepi i ružni pozdravi? Mišljenja smo da pozdrav eventualno može biti više ili manje srdačan; stoga preporučujemo pisati ”srdačan pozdrav”, kao nesvršeni vid pridjeva. Iznimke su od ovoga pravila primjeri kao što je ”pametni telefon”, gdje zapravo određeni vid pridjeva detaljnije pojašnjava o kojemu je konkretno proizvodu riječ i gdje nema oprečne varijante (u ovom slučaju glupi ili nepametni telefon). Također, u tekstovima gdje je jasno da postoje samo dvije varijante određenoga proizvoda, predmeta ili bića i sl. (npr. crni i bijeli kralj u šahu), možemo odmah rabiti određeni vid pridjeva.