Jedno od općih mjesta gdje učestalo griješe brojni autori tekstova – novinari, copywriteri, učenici, ali i jezičari i nastavnici – jest uporaba crtice, odnosno spojnice. Većina njih niti ne zna razliku, a mnogi pišući u žurbi i nepažnji jednostavno ne provjeravaju što je zabilježilo njihovo računalo.
Crtica (–) i spojnica (-) prije svega grafijski se razlikuju, i to po tome što je crtica nešto duža i piše se s razmacima (bjelinama) s obiju njezinih strana, dok je spojnica nešto kraća i piše se bez bjelina ispred i iza nje.
U daljnjem tekstu pozabavit ćemo se funkcijom i najčešćom uporabom kako spojnice, tako i crtice. Napominjemo da se ovdje nećemo detaljnije baviti pojašnjavanjem različitosti njihove funkcije kao pravopisnih znakova i kao razgodaka. Napominjemo također da je tekst pisan na način da ga svatko može razumjeti i naučiti se ispravno u pismu služiti spojnicom i crticom.
SPOJNICA
Spojnica se dakle piše bez razmaka (bjelina) s obiju njezinih strana, a služi za spajanje riječi ili drugih sastavnih dijelova nekog izraza koji se iz pravopisnih, jezikoslovnih ili pak grafijskih razloga ne mogu pisati sasvim sastavljeno, ali ni rastavljeno. Upotrebljava se često u pisanju riječi koje se u rečenici ne izgovaraju kao cjelina, nego u dijelovima – radi jačega naglašavanja tih dijelova, rečeničnog naglaska ili iz nekih drugih stilskih razloga (ha-ha-ha, khm-hmm, za-po-vije-dam!…).
Njome se označava (ili se stavlja):
- Autorstvo
Zajedničko autorstvo: Babić-Finka-Mogušev pravopis, Broz-Ivekovićev rječnik, Anić-Silićev pravopis i sl..
- Brojevi s nastavcima
Kada se brojevima dodaju nastavci ili se vežu s riječima: 90-ih godina prošlog stoljeća, 30-godišnjak, 50-ak i sl.; uz riječi obljetnica i godišnjica prikladnije je pisati redni broj s točkom, nego spojnicu: 50. obljetnica Deklaracije, 25. godišnjica mature i sl..
- Između dvostrukih prezimena
Spojnicu je prikladno pisati između dvostrukih ženskih prezimena (Ivana Brlić-Mažuranić), dok se iza dvostrukih muških imena ne piše (Adolf Veber Tkalčević, Janko Popović Volarić). Iako jezikoslovci godinama sugeriraju da bi ovako bilo pravilno pisati, a sukladno tome u tekstovima gdje se navodi samo dvostruko prezime bez imena spojnica označava rod (spol) osobe o kojoj je riječ, što često uvelike olakšava čitanje i percepciju samoga teksta, ovaj način pisanja ženskih prezimena danas je gotovo iščeznuo. Razlog tome leži i u činjenici da MUP RH na osobnim iskaznicama i putovnicama više ne dopušta pisanje nikakvih pravopisnih znakova – pa tako ni spojnice.
- Između kratice i padežnog nastavka
Kratice pisane velikim slovima sklanjaju se dodavanjem padežnog nastavka, a između kratice i nastavka umeće se spojnica: SAD-a, INA-u, UNICEF-a; s time da se UNICEF može pisati i kao opći naziv, s velikim početnim slovom, gdje se pri sklanjanju ne rabi spojnica – Unicefa, Unicefu…
- Pri rastavljanju riječi na kraju retka
Ukoliko se na kraju retka riječ rastavlja, stavlja sespojnica: uza-
ludno.
- Pri rastavljanju riječi na slova ili slogove
(po-me-sti, p-o-m-e-s-t-i…)
- Pri sažimanju mocijskih parova (označivanje dvojnosti roda)
Zbog ekonomičnosti, u različitim ispravama, diplomama, svjedodžbama i sl. često se sažimaju mocijski parovi učenik-učenica, profesor-profesorica, voditelj-voditeljica i sl.. Pri sažimanju je pogrešno pisati: učenik-ca, profesor-ca, voditelj-ca…, a ispravno je:
učenik (-ica), profesor (-ica), voditelj (-ica)…
- U oznakama smjera i strana svijeta
Spojnica se stavlja u pobližem označivanju strana svijeta te pri označivanju smjera, primjerice gibanja ili vjetra: istok-zapad, sjever-jug i sl..
- U polusloženicama
Stavlja se između ravnopravnih dijelova polusloženica: remek-djelo, spomen-ploča, rak-rana, rang-lista, top-lista, sociološko-pedagoški, džez-sastav, web-stranice i sl..
Zanimljivo je ovdje da crveno-plavi kao polusloženica znači koji je crvene i plave boje, dok crvenoplavi (bez spojnice) znači koji je plave boje s crvenkastim odsjajem, crvenkastom nijansom. Kada je riječ o polusloženicama kao što su klima-uređaj, internet-stranice i sl., bolje je prvi dio polusloženice izraziti kao pridjev – klimatizacijski uređaj, internetske stranice…
- U složenicama sa slovom ili kraticom
Složeni izrazi kojima je prvi dio kratica ili slovo pišu se sa spojnicom: C-vitamin, D-dur, A-mol, PPT-prezentacija i sl.; ako je pak kratica ili slovo iza riječi, spojnica se ne stavlja: vitamin C…
Kratice pak koje se osjećaju kao pridjevi, a napisane su velikim slovima (TV pretplata, PVC vrećica, WC uređaj i sl.) ne pišu se sa spojnicom; iako je TV kratica za televizija, u navedenom se primjeru čita televizijska pretplata.
- Pri odvajanju riječi koje stoje jedna nasuprot drugoj (i izražavaju cjelovito [frazeološko] značenje)
(danas-sutra, dan-danas, gore-dolje, lijevo-desno, manje-više, brže-bolje…)
Jedna od najčešćih zabluda glede uporabe spojnice danas jest to da je treba stavljati pri sklanjanju stranih riječi i imena. Tako, primjerice, često možemo vidjeti: rally-u (umjesto rallyju), software-u (umjesto softwareu, tj. softveru), New York-u (umjesto New Yorku), čak i bar-u (umjesto baru) te manager-u (umjesto manageru, tj. menadžeru).
CRTICA
Crtica (–) se od spojnice (-) razlikuje prije svega grafijski, dakle nešto je duža od spojnice i piše se s razmacima (bjelinama) s obiju njezinih strana. Crtica se rabi za označivanje stanke, i to jače, naglašenije od one izražene zarezom. U rečenici se često rabi umjesto zareza, zagrade, navodnika pa i dvotočja (dvotočke). Crticama se odvajaju umetnute, tj. naknadno dodane riječi i rečenice, kada se umetnuti dio želi naglasiti ili pak naznačiti da su duže stanke: Jučer sam pojeo – nećete vjerovati – sâm samcat tri porcije graha s kobasicama. Nisi bila spremna – niti najmanje – preuzeti odgovornost za svoje postupke.
Crtica se stavlja i ispred nečega što dolazi neočekivano, suprotno prethodnom dijelu rečenice: Pojeo sam tri tanjura graha s kobasicama, i još sam uvijek – gladan!
Crtica se često rabi i u poslovičnim rečenicama: Mladost – ludost. Kakav otac – takav sin.
Crtica kao pravopisni znak prvenstveno zamjenjuje prijedlog do:
Doći ću za 10 – 15 minuta. Osim što je bio prvi hrvatski ban pučanin, Ivan Mažuranić (1814. – 1890.) ostat će zapamćen i kao vrstan književnik, autor povijesnog epa “Smrt Smail-age Čengića” . Vozili smo prosječnom brzinom 90 – 100 km/h.
Međutim, ukoliko ispred broja piše prijedlog od, tada treba između brojeva umjesto crtice pisati prijedlog do: U Primoštenu sam ljetovao svako ljeto od 1988. do 2007. godine.
Crticu je, kao pravopisni znak, ispravno pisati i kada se želi označiti udaljenost između dvaju ili više mjesta, ili pak smjer kretanja od jednoga do drugog mjesta: Autocesta Zagreb – Split najveći je dio godine vrlo sigurna i prohodna. Cestovna udaljenost Rijeka – Zagreb iznosi 184 km.
Crticom se također vežu dva uzastopna naziva ili imena trajno ili privremeno združena u međusoban odnos: Ponovno su zabilježeni neredi na utakmici Dinamo – Hajduk.
Danas vrlo često za crticu i za spojnicu od prosječnih govornika hrvatskoga jezika možemo čuti termine povlaka, srednja crtica i minus – što, vidjeli smo, nikako nije korektno. Crtica i spojnica potpuno su različiti pravopisni znakovi i razgodci koji se rabe u posve različitim situacijama i nije uputno izjednačivati ih.
Literatura:
Babić, S. Finka, B. Moguš, M. Hrvatski pravopis (IV. izdanje). Školska knjiga. Zagreb. 1996.
Anić, V. Pravopisni priručnik (priredila Jojić, Lj.) – dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika. Novi liber. Zagreb. 2006.
Babić, S. Ham, S. Moguš, M. Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. 2008.
Barić, E. Hudeček, L. Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.