U drugom dijelu ove zanimljive i opširne teme riječ je o podrijetlu i tvorbi priloga. Naime, prilozi svoje značenje dobivaju od riječi od kojih su izvedeni, a to su ostale punoznačne riječi (imenice, pridjevi, glagoli, zamjenice i brojevi) te njihove sintagme.
Gramatičko značenje kao vrste riječi daju im posebni sufiksi, primjerice: šutke, potrbuške, naopačke, mučke, primjerice ili ga pak dobivaju time što pojedini oblici neke riječi izgube vezu s ostalim padežima pa se rabe kao samostalne riječi, naprimjer: doma, kući, ljeti, redom, putem, riječju, trkom, izrijekom ili imaju oblik u kojem se osjeća veza sa značenjem ostalih riječi izvedenih od iste osnove, primjerice: sinoć, jutros, ljetos, zimus, nehotice.
Osim toga, prilozi nastaju i srašćivanjem skupine prijedložnog izraza u jednu riječ, primjerice: dogodine, iznova, potajno, utoliko, sasvim, zašto, umalo, zamalo.
1. Od i m e n i c a su nastali prilozi kao što jesu: danas, noćas, večeras, jutros, ljetos, zimus, jesenas, proljetos, sinoć, preksinoć, sutra, prekosutra, jučer, prekjučer, lani, preklani, danju, noću, zorom, ljeti, zimi, gore, dolje, doma, kući, putem, slijedom, stranom, redom, netragom, potajno, izrijekom, dupkom, trkom i brojni drugi.
2. Od p r i d j e v a nastaju uglavnom načinski, a rjeđe mjesni i vremenski prilozi. Oni imaju oblik pridjeva srednjeg roda (najčešće određenoga, katkad i neodređenog), a oni koji se izvode od osnove pridjeva sa sufiksom -ski, -ji imaju nastavak -i (s dužinom ili bez nje), primjerice: B r z o je odjurio u školu. Nešto tamno je n a g l o skočilo i odjurilo u grmlje. Razgovarao je s njome m i r n o i d o b r o n a m j e r n o. Otišla je p r e d a l e k o. Negdje b l i z u plakalo je dijete u naslonjaču. Zimi ustajem k a s n i j e negoli ljeti. Nije baš h r a b r o postupio. Prišao nam je v e s e l o, p r i j a t e l j s k i.
Ova je vrsta tvorbe i danas živa, budući da se od svakog pridjeva može napraviti prilog, naprimjer: svojevoljno, bezrazložno, neizbježno, svjesno, nesvjesno, slučajno, namjerno, neupitno, poprečno, općenito itd..
3. Od z a m j e n i č k i h o s n o v a nastaju zamjenički prilozi mjesta, vremena, uzroka i količine.
Oni nemaju stalan leksički sadržaj, nego ga dobivaju iz konteksta. Značenje im je vezano uza značenje zamjenice od koje su načinjeni. Prilozi se tvore samo od nekih zamjenica, i to kako slijedi:
– od posvojnih: naški, svojski; od pokaznih: ovdje, ondje, ovamo, ovuda, ovako, ovoliko, tu, tamo, tuda, tada, tako, toliko; ondje, onamo, onuda, onda, onako, onoliko;
– od upitno-odnosnih: gdje, kamo, kuda, kada, kako, koliko te
– od neodređenih: negdje, nekamo, kojekamo, svakuda, gdjekuda, nikad, nikako, nekoliko i drugih.
4. Od g l a v n i h b r o j e v a nastaju prilozi načina, mjesta i vremena, i to: jednom, jedanput, dvaput itd.; jednostruko, dvostruko…
5. Od r e d n i h b r o j e v a nastaju: prvo, drugo, treće itd., primjerice: P r v o, baš tako se dogodilo; d r u g o, tako se i trebalo dogoditi i t r e ć e, to smo i željeli; zatim prilozi drugamo, drugdje, drugačije, drukčije, drugda…
6. Od g l a g o l s k i h o s n o v a nastaju prilozi načina, primjerice: šutke, žmirke, stojećke, ležećke, letimice, hotimice i slično.
7. Prilozi mogu nastati i od drugih priloga dodavanjem priložnih sufikasa radi jačeg obilježavanja priložnosti, npr. dijelom – djelomice, iznenada – iznenatke, ležeći – ležećke, postrani – postranice, stojeći – stojećke, sjedeći – sjedećke, redom – redomice, časom – časomice, kradom – kradomice, natrag – natraške, naopako – naopačke i drugi.
8. Kao prilozi uzimaju se i riječi do, po, osim, koje se mnogo češće upotrebljavaju kao prijedlozi, npr. Od kuće ne osta do temelj. Vratit će se do nekoliko sati. Po nekoliko dana nije dolazio kući. Išao je korak po korak. Morao sam brojiti zrno po zrno.
Ovime zaključujemo drugi dio ove opširne teme, kojom ćemo se i ubuduće baviti jer ni u dva članka o prilozima nipošto nismo rekli sve.
Literatura:
Barić, E. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1995.
Barić, E., Lončarić, M., Malić, D. i suradnici (grupa autora). Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1997.
Raguž, D. Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada. Zagreb. 1997.
Ham, S. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2002.