U prvim dvama dijelovima ove opširne i zanimljive teme naučili smo da su prilozi nepromjenjive riječi koje se dodaju najčešće glagolima za označivanje mjesta, vremena, načina, uzroka, svrhe i količine radnje.
Dakle, po tome kakvu službu imaju prilozi u odnosu na glagol, razlikuju se mjesni, vremenski, uzročni, namjerni, načinski i količinski prilozi.
No niz je priloga koji ne odgovaraju na pitanja koja smo obradili u Nepromjenjive vrste riječi: prilozi i Podrijetlo i tvorba priloga, a i ne dodaju se samo glagolima nego i drugim vrstama riječi pa i cijeloj rečenici te izriču:
a) pouzdanost, istinitost onoga na što se prilog odnosi: On doista (uistinu, zaista, odista, zbilja, svakako) radi. Ona je zbilja (doista, uistinu, zaista, odista, svakako) lijepa žena.
U tom značenju, osobito pred imenskim riječima, često dolaze popriloženi pridjevi:
naravno, pouzdano, neosporno, neprijeporno, nesumnjivo, neupitno.
b) veću ili manju pouzdanost, vjerojatnost onoga na što se prilog odnosi: On možda (valjda, zacijelo) uči. Ona je zacijelo (valjda, možda) lijepa žena.
I tu su moguće zamjene popriloženim pridjevima: sigurno, zasigurno, jamačno, vjerojatno.
c) sumnju u ono na što se prilog odnosi: On navodno (tobože, naizgled) uči. Ona je tobože (navodno, naizgled) lijepa žena.
d) neočekivanost onoga na što se prilog odnosi: On je ipak sve doznao.
e) ograničenost onoga na što se prilog odnosi: Samo jedan se spasio. Jedino tebe se boje.
Kad vezuju dvije rečenice, ti prilozi imaju ulogu veznika.
f) suprotnosti onoga na što se prilog odnosi prema prethodnom iskazu: Ja se međutim s tom odlukom ne slažem. To neću nikada dopustiti.
Ti prilozi zapravo su u funkciji suprotnog veznika kojim se rečenica ili složenija misaona cjelina povezuje s prethodnom rečenicom ili složenijom misaonom cjelinom.
g) raznovrsno isticanje onoga na što se prilog odnosi: Sandru smo također (isto tako) pozvali. Bilo ih je barem (najmanje) dvadeset. Sin uvjerava majku da mu zaručnica baš (upravo) stiže. Čak (štoviše) nije ni progovorio.
Ti prilozi u određenim surječjima preobrazbom postaju čestice, veznici ili usklici.
Zanimljivosti
1) Prilog gdje ne upotrebljava se za cilj kretanja (kamo) ili smjer kojim se stiže do cilja (kuda), nego za mjesto na/u kojemu se što nalazi/zbiva/radi:
Gdje ideš? → Kamo ideš? Idem u kazalište, na posao;
Gdje vodi ova ulica? → Kuda vodi ova ulica? Preko trga do kazališta.
Također, ne dolazi uz glagole kretanja nego samo uz glagole mirovanja.
2) Prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje kakav?. Između priloga načina i određenog oblika pridjeva srednjeg roda postoje i naglasne razlike: Kiša je tiho sipila – Začu se tiho pjevanje.
3) Kad se prilog nedaleko upotrebljava s genitivom, obvezan je prijedlog od:
Živi nedaleko od centra.
4) Potrebno je voditi računa o parovima prije – poslije i ranije – kasnije. Prilozi ranije – kasnije osamostalili su se i često se upotrebljavaju izvan poredbe (Doći će kasnije, O tome smo razgovarali ranije). U takvim slučajevima preporučuje se uporaba priloga prije i poslije (Doći će poslije, O tome smo razgovarali prije).
5) Prilozi su i one upitne riječi na koje se kao odgovor očekuje neki prilog: gdje? kada? zašto? kako? koliko? i druge.
6) Postoje i udvojeni zamjenički prilozi složeni prefiksima koje- i gdje- te zamjenicom ili prilogom: koječiji, gdjekoji, kojekuda, gdjekuda, gdjekamo, kojekamo itd..
Ovime zaključujemo treći dio naše priče o prilozima. U četvrtomu, zadnjem dijelu bit će riječi o složenim prilozima te o sastavljenomu i rastavljenom pisanju, što je posebno zanimljivo jer se brojne kontroverzije vežu upravo uz tu tematiku (naprimjer ili na primjer, ukorak ili u korak i sl.).
Literatura:
Barić, E. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1995.
Barić, E., Lončarić, M., Malić, D. i suradnici (grupa autora). Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1997.
Težak, S., Babić, S. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2007.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.