Uporaba povratno-posvojne zamjenice svoj još je jedno od općih mjesta gdje se učestalo griješi, kako u govoru tako i u pismu. Kako bismo vam detaljnije pojasnili funkciju i svrhu povratno-posvojne zamjenice, najprije vam donosimo pregled zamjenica općenito.
Zamjenice su promjenjiva vrsta riječi; imaju obilježja imenica ili pridjeva, sklonjive su, ali nemaju stupnjevanje (komparaciju). Znače upravo ono što znači riječ na koju se odnose, odnosno koju zamjenjuju. S obzirom na to imaju li obilježja kao imenice ili kao pridjevi, zamjenice se dijele na imeničke i pridjevne.
Imeničke zamjenice u rečenici su samostalne i odgovaraju na pitanje tko, što?
Tko mi je stavio poklon ispod bora?
Ja.
Što želiš da ti kupim za rođendan?
Ništa.
Pridjevne pak zamjenice u rečenici su dodatak imenicama i odgovaraju na pitanja: koji, čiji, kakav, kolik?
Čija je ovo olovka?
Moja.
Koji je trgovac bio neljubazan?
Onaj.
Kakav kaput želiš?
Ovakav.
Koliku si pticu vidio?
Ovoliku.
No prema svojemu značenju, zamjenice se dijele na osobne, povratnu, pokazne, posvojne, povratno-posvojnu, upitno-odnosne i neodređene.
Od navedenih, obilježja kao imenice imaju i imeničke su ove zamjenice:
- osobne – ja, ti, mi, vi
- povratna – sebe, se
- upitno-odnosne – tko, što
- neodređene zamjenice tvorene od upitno-odnosnih zamjenica – netko, nešto, nitko, ništa, itko, išta…
To što imeničke zamjenice imaju obilježja kao imenice podrazumijeva da su sklonjive (imaju padežne oblike), no nemaju tri oblika za rod – baš kao i svaka imenica.
Obilježja pak kao pridjevi imaju pridjevne zamjenice:
- osobne – on, ona, ono, oni, one, ona
- posvojne – moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov
- povratno-posvojna – svoj
- pokazne – ovaj, taj, onaj
- upitno-odnosne – koji, čiji, kakav, kolik
- neodređene upitno-odnosne zamjenice tvorene od upitno-odnosnih zamjenica – nikoji, ničiji, nikakav, nikolik, nekoji, nečiji, nekakav, nekolik…
To što pridjevne zamjenice imaju obilježja kao pridjevi podrazumijeva da su sklonjive (imaju padežne oblike), različite oblike za rod u jednini i množini (singularu i pluralu), no nemaju stupnjevanje (komparaciju).
Sada, kad smo se malo pobliže upoznali sa zamjenicama općenito, posvetit ćemo se povratno-posvojnoj zamjenici svoj, za koju smo uočili da uzrokuje najveće dvojbe i nedoumice u svakodnevnoj uporabi.
Najmanje 20% (!) jezičnih propusta i nepravilnosti s kojima se svakodnevno susrećemo u svojoj lektorskoj praksi vezano je upravo uz pogrešnu uporabu ove zamjenice. Ekstremno je puno primjera pogrešne uporabe ove zamjenice i na hrvatskom internetskome prostoru, kao i u tiskanim i drugim medijima. Koliko ste samo puta čuli ili pročitali neku od ovih rečenica:
Otvorite vaše knjige.
U vašu bilježnicu zapišite…
Ugasite vaše mobitele.
Ja imam moju stolicu.
Ti imaš tvoju stolicu.
Mi želimo naš obrok.
Vi pojedite vaš obrok.
Sve odreda pogrešno!
Slijede iste rečenice pravilno napisane, s povratno-posvojnom zamjenicom:
Otvorite svoje knjige.
U svoju bilježnicu zapišite…
Ugasite svoje mobitele.
Ja imam svoju stolicu.
Ti imaš svoju stolicu.
Mi želimo svoj obrok.
Vi pojedite svoj obrok.
Povratno-posvojna zamjenica je dakle samo jedna: svoj.
Svoj označava pripadnost kako govorniku i sugovorniku, tako i negovorniku: zamjenjuje sve posvojne zamjenice i posvojne pridjeve.
Povratno-posvojna zamjenica rabi se kada se želi označiti pripadnost subjektu:
Ja imam moju stolicu. – Ja imam svoju stolicu.
Ti imaš tvoju stolicu. – Ti imaš svoju stolicu.
Mi želimo naš obrok. – Mi želimo svoj obrok.
Vi pojedite vaš obrok. – Vi pojedite svoj obrok.
Povratno-posvojna zamjenica rabi se i kada se želi označiti pripadnost negovorniku (on, ona, ono, oni, one, ona) jer u suprotnom nije jasno je li pripadnost subjektu ili nekome drugom negovorniku.
On ima njegovu bilježnicu.
Oni imaju njihov televizor.
U navedenim rečenicama nije jasno pripada li bilježnica, odnosno televizor subjektu (on, tj. oni ) ili pak nekome drugom.
Tek kada u navedenim primjerima upotrijebimo povratno-posvojnu zamjenicu, jasno je da navedeni predmeti (bilježnica, odnosno televizor) pripadaju subjektu:
On ima svoju bilježnicu.
Oni imaju svoj televizor.
Dakle, povratno-posvojna zamjenica pridjevna je zamjenica, a sklanja se po pridjevnoj osnovi kao i zamjenice moj, tvoj.
Nadalje, povratno-posvojna zamjenica ima duže, nestegnute (svojeg, svojega) i kraće, stegnute (svog, svoga) oblike – s navescima i bez navezaka:
G jd.: svojeg, svojega; svog, svoga
D jd.: svojem, svojemu; svom, svomu, svome
L jd.: o svojem, svojemu; o svom, svomu, svome
D mn.: svojim, svojima
L mn.: o svojim, svojima
I mn.: svojim svojima.
Uporaba povratne umjesto povratno-posvojne zamjenice opravdana je kada sadržaj zamjenice obuhvaća širi pojam od onoga koji izriče subjekt, tj. kada se podrazumijevaju još neki subjekti:
Divim se našim krajevima.
Proučavao sam našu kulturnu baštinu.
Zamjene se smatraju opravdanima i onda kada imaju iznimnu stisku vrijednost te kada se želi nešto posebno istaknuti:
Pročitajte vi ta vaša piskaranja.
Zbog te žene ja sam osramotio moje ime.
(Miroslav Krleža)
Iskreno se nadamo da smo svojim člankom pridonijeli vašemu boljem razumijevanju funkcije povratno-posvojne zamjenice.
Drugim riječima, iskreno se nadamo da ćete se našim člankom služiti pri učenju pravilne uporabe povratno-posvojne zamjenice te pri usavršavanju svojega poznavanja hrvatskoga standardnog jezika.
Literatura:
Težak, S. Babić, S. Gramatika hrvatskoga jezika – priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Školska knjiga. Zagreb. 2005.
Ham, S. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2002.
Raguž, D. Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada. Zagreb. 1997.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.