Strana se osobna i zemljopisna imena (osim imena država) iz jezika koji se služi latinicom pišu izvornom grafijom, primjerice Ancona, Auckland, Appendini, Baudelaire, Cambridge, Chomsky, Lawrence, Lévi-Strauss, New York, Zürich itd.. No za neke od poznatijih svjetskih gradova u hrvatskome jeziku postoji prilagođeno ime, naprimjer Budimpešta, Bukurešt, Pariz, Peking, Rim, Trst i dr., koje je ponekad potpuno različito od izvornog imena (Beč, Carigrad…).
Strana se pak osobna imena iz jezika koji rabe neko drugo pismo prenose najbližim latiničnim znakovima prema transliteracijskim pravilima za svako pismo i za svaki jezik posebno, primjerice Anton Pavlovič Čehov, Akira Kurosawa, Mihail Sergejevič Gorbačov i sl.. Osobna imena iz jezika koji se služe raznim drugim pismima uglavnom primamo posredno, preko jezika koji su ih prilagodili svojemu latiničnom načinu pisanja. No ukoliko strana osobna imena primamo neposredno, osnova za njihov izgovor treba biti lik normiran u jezičnim priručnicima zemlje kojoj određeno ime pripada, a pišemo ih u latiničnom obliku onako kako se za službene potrebe pišu u jeziku, tj. narodu iz kojega potječu. U međunarodnom prometu zemljopisna imena treba pisati u izvornome liku i izvornom grafijom.
Sklanjanje stranih prezimena, imena i zemljopisnih imena
- Ako strana imena završavaju na -i, -y, ili -ee (Leopardi, Vigny, Lee), intervokalno j umeće se u kosim padežima (Leopardija, Vignyja, Leeja). Međutim, kad je y znak da je prethodni suglasnik umekšan, odnosno kad je y samo pravopisni znak, u kosim padežima nema intervokalnog j (primjer su mađarska prezimena na y tipa Nagy: N Nagya, G Nagya). Intervokalno j ne umeće se ni kad se završno y izgovara kao j: N Nestroy – G Nestroya, N Gray – G Graya, N May – G Maya. Umetnuto intervokalno j imaju imena tipa Finci, Verdi – G Fincija, Verdija. Vokativ tih imena jednak je nominativu i glasi: Dante, Verdi.
- Prezimena tipa Camus [Kami] sklanjaju se tako da se na nominativni lik dodaju padežni nastavci: G Camusa [Kamija], D Camusu [Kamiju]. Prezimena tipa Molière, Shakespeare zadržavaju završno -e u cijeloj paradigmi: G Molierea, D Moliereu.
- Prezimena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik u sklonidbi: Mirabeau – Mirabeaua.
- Mađarska imena na -e, poput Imre, ne zadržavaju završno -e u kosim padežima: G Imre, D imri, posvojni pridjev Imri. Kad želimo zadržati potpune likove mađarskih prezimena tipa Endre u kosim padežima, sklanjamo ih po a-sklonidbi, tako da je nominativ osnova kojoj se dodaju nastavci: G Endrea, D Endreu.
- Ako uza strana prezimena stoji prijedlog (determinativni dio), on se ne mijenja: N Ardelio della Bella – Ardelija della Belle; N Leonardo da Vinci – G Leonarda da Vincija. U stranih višesložnih zemljopisnih imena prvi je dio u sklonidbi neizmijenjen: Došao je iz Puerto Rica, Bio je u San Marinu, Pisao je iz Los Angelesa.
- Prezimena slavenskoga podrijetla koja su po postanku posvojni pridjevi, a to se prepoznaje u N jd., sklanjaju se kao naši određeni pridjevi a ne kao imenice: Gorki – Gorkoga (a ne Gorkija). Imena pridjevne tvorbe na -ev, -ov, -in u I jd. Imaju nastavak -om: Čehovom, Gagarinom.
- Slovenska imena koja završavaju na naglašeno -e (France, Petre) zadržavaju završni samoglasnik u sklonidbi: G Francea, Petrea; D Franceu, Petreu. Slovenska prezimena u hrvatskome jeziku nemaju nepostojanog e: Levec – Leveca (a ne Levca).
- Hrvatskom se jeziku prilagođuju i slovačka, češka, poljska i ruska prezimena na -ek, -ec, -el. Prezimena toga tipa samoglasnik e iz N zadržavaju u cijeloj paradigmi: N Marek, Nemec, Havel, G Mareka, Nemeca, Havela.
- Muška imena koja u N završavaju na k, g, h zadržavaju taj lik i u V: Frederich – Frederich, Ludwig – Ludwig iako bi bilo obvezatno zamjenjivanje k sa č, g sa ž kad bi se V tvorio dodavanjem nastavaka prema našim imenicama muškog roda. Iz stilskih razloga stvara se i za njih poseban lik za V: Frederiče, Ludviže.
- Imenima koja u N završavaju na -io Mario, Antonio, Tokio u ostalim se padežima umeće intervokalno j, G Marija, Antonija, Tokija Dalije, osim u vokativu koji je jednak nominativu: Mario, Antonio, Tokio i u instrumentalu koji glasi Mariom, Antoniom, Tokiom.
- Strana se ženska imena koja završavaju na suglasnik ne sklanjaju: Ingrid, Ines, Nives, G Ingrid, Ines, Nives. Ne sklanjaju se ni ženska imena koja završavaju glasom y (Mary, Amy, Jenny).
- Francuska osobna ženska imena koja završavaju na tzv. muklo -e (Jannette, Marne, Rosette) sklanjaju se kao da u nominativu imaju -a, tj. muklo -e se ne javlja u sklonidbi (Jannette, G Jannette, D Jannetti ; Marne, G Marne, D Marni; Rosette, G Rosette, D Rosetti).
Posvojni pridjev
- Posvojni pridjevi od osobnih imena pišu se velikim početnim slovom (Bradov, Georgeov, Jackov). Ako strana imena završavaju na -i, -y, ili -ee (Leopardi, Vigny, Raimondi, Lee, Atlee), u pridjevu se umeće intervokalno j (Leopardijev, Vignyjev, Raimondijev, Leejev, Atleejev). Međutim, kada y i i imaju vrijednost glasa j, pri tvorbi pridjeva nema umetanja glasa j (Nestroyev, Nagyev, Greyev).
- Imena koja završavaju na -e koje se ne čita, primjerice Molière, MacLane, Shakespeare, Smale, zadržavaju taj samoglasnik i pri tvorbi posvojnih pridjeva: Molièreov, MacLaneov, Shakespeareov, Smaleov.
- Imena koja završavaju na naglašeno -o (koje se može različito pisati) također zadržavaju taj samoglasnik pri tvorbi posvojnih pridjeva (Mirabeauov, Rousseauov).
- Ženska osobna imena na -o tvore posvojne pridjeve kao i hrvatska koja završavaju na -a, primjerice Mariko – Marikin, Sumiko – Sumikin.
- Francuska osobna ženska imena koja završavaju na tzv. muklo -e (Jannette, Marne, Rosette) tvore posvojni pridjev kao da u nominativu imaju -a, tj. muklo -e se ne javlja u promjeni nego se odbacuje te se dodaje sufiks -in (Jannettin, Marnin, Rosettin).
- U romanskih se osobnih imena na -ca (izgovorno -ka) u posvojnome pridjevu c zamjenjuje sa k, primjerice Bianca – Biankin, Petrarca – Petrarkin. Isto vrijedi i za sklonidbu, tj. mijenjanje po padežima.
- Muška imena na -a tvore posvojni pridjev jednako kao i ženska imena, dakle odbacivanjem završnog -a i dodavanjem sufiksa -in (Botha – Bothin, Lima – Limin).
- Imena koja završavaju na -ov tvore posvojni pridjev dodavanjem sufiksa -ljev (Bulgakovljev, Čehovljev, Posynkovljev, Smirnovljev).
- Imenu Camus dodaje se sufiks -ev (Camusev) jer ono izgovorno završava na -i (Kami – Kamijev), a od stranih imena na -ski, -sky posvojni se pridjevi tvore dodavanjem sufiksa -jev (Bukowskijev, Dostojevskijev, Gjalskijev, Chomskyjev).
Odnosni pridjev na –ski
Pridjevi na -ski od stranih imena pišu se malim početnim slovom. Unatoč tome što se pridjevi na -ski od stranih imena pišu izvorno do morfemske granice (bochumski prema Bochum, leipziški prema Leipzig, münchenski prema München, newyorški prema New York, stockholmski prema Stockholm), danas je ispravno pisati ih i fonetizirano kao i ostale opće imenice stranoga podrijetla, dakle bohumski, lajpciški, minhenski, njujorški, štokholmski itd..
Pridjevi na -ski pak od pohrvaćenih stranih osobnih imena tvore se od našega, a ne od stranog oblika (atenski, bečki, budimpeštanski, pariški, praški, rimski…).
Pridjevi na -ski od stranih osobnih i drugih imena kojima se izriču svojstva i osobine kakve imaju nositelji tih imena ili neki drugi opći odnos prema nositeljima imena, dobili su opće pridjevno značenje pa se pišu po izgovoru i, naravno, malim početnim slovom: bodlerovski (prema Baudelaire), botičelijevski (prema Botticelli), šekspirovski (prema Shakespeare) itd..
Imena država i pokrajina
Imena stranih država u hrvatskome se jeziku fonetiziraju, tj. pišu se onako kako se i čitaju, primjerice Austrija (službeni njemački naziv: Österreich, bavarski: Östareich ili Estareich, alemanski: Öschtriich), Jamajka (službeni naziv: Jamaica), Šri Lanka (službeni naziv: Sri Lanka). U adresama na pismima navodi se uvijek službeni naziv države.
Imena pokrajina u načelu se uvijek navode izvorno, primjerice Utah, New York i sl., osim onih koje imaju povijesni identitet pa samim time i udomaćeno fonetizirano hrvatsko ime (Havaji, Aljaska, Šleska, Lorena i dr.).
—
Napomenuli bismo još samo da je u kolokvijalnomu hrvatskom jeziku prisutna tendencija da se pri sklanjanju stranih osobnih imena sklanja samo prezime, dok ime ostaje u nominativu, primjerice: N Brad Pitt – G Brad Pitta, N George Clooney – G George Clooneyja, N Bruce Lee – Bruce Leeja. Ispravno je pak sklanjati na način kako slijedi: N Brad Pitt – G Brada Pitta, N George Clooney – G Georgea Clooneyja, N Bruce Lee – Brucea Leeja.
Ovdje vrijedi posebnu pažnju obratiti na sklanjanje prezimena N Clooney – G Clooneyja, pri čemu je umetnuto intervokalno j, budući da se y u ovome slučaju čita i, a ne j kao što je slučaj u prezimena Nestroy, Gray i drugih. Također, bitno je ukazati i na to da smo zamijetili kako se u hrvatskome jeziku u pismu često strana imena i/ili prezimena te imena gradova i/ili pokrajina sklanjaju uporabom spojnice, primjerice G Brad-a Pitt-a, N George Clooney – G George-a Clooney-a, N New York – G New York-a, što je nadasve pogrešno. Ovdje možete pročitati više o pravilnoj uporabi spojnice i crtice.
Literatura:
Babić, S. Finka, B. Moguš, M. Hrvatski pravopis (IV. izdanje). Školska knjiga. Zagreb. 1996.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.
Anić, V. Pravopisni priručnik (priredila Jojić, Lj.) – dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika. Novi liber. Zagreb. 2006.
Internet:
Wikipedija (https://hr.wikipedia.org)