Problem anglizama, uz općeprisutnu nepismenost ili polupismenost, svakako je danas jedan od najvećih problema vezanih uz hrvatski jezik. O ovoj pojavi već smo u nekoliko navrata pisali, no s obzirom na ozbiljnost samog problema smatramo nužnim i dalje poučavati i osvješćivati vas, naše čitatelje.
Po svojoj definiciji, anglizmi su riječi preuzete iz engleskoga jezika. Hrvatski jezik, baš kao i većina drugih jezika, zadnjih godina bilježi golem priljev anglizama. Kao što smo već upozoravali, prvo i osnovno načelo prihvaćanja stranih riječi u hrvatski jezični sustav kaže kako je, kad god je to moguće, riječ stranoga podrijetla dobro zamijeniti istoznačnom domaćom riječju. Jedino ukoliko u hrvatskome jeziku nemamo kvalitetnu zamjenu, strana riječ je dobrodošla. Nažalost, ovakav stav jezikoslovaca, lektora i prevoditelja u našoj je zemlji najčešće stigmatiziran jezičnim purizmom i nikako nije u skladu s tzv. hrvatskoengleskim jezikom kakav je danas popularan i kakav imamo prilike čuti doslovno na svakom koraku.
Ogradivši se unaprijed od bilo kakvog oblika purizma, ovim tekstom želimo ukazati na gorući problem u hrvatskome jeziku ne bismo li na taj način barem malo pridonijeli njegovu rješavanju.
Za početak, navodimo primjer Francuske: prema prijevodu dr. sc. Ivice Kramarića (Hrvatsko slovo, 18. listopada 1996.), Zakon o upotrebi francuskoga jezika, članak 5, propisuje kako svi ugovori o radu moraju biti sastavljeni na francuskom jeziku te ne smiju sadržavati strane izraze i nazive ukoliko postoje francuski izrazi i nazivi istoga značenja. Ako se pak posao koji je predmet ugovora može označiti samo stranim nazivom (za koji ne postoji odgovarajući francuski izraz), tada ”ugovor o radu mora sadržavati objašnjenje stranog naziva na francuskom jeziku”. Ovo je očit primjer kako se u razvijenijim društvima rješavaju jezična pitanja i problemi, a da nitko pritom ne dovodi u pitanje bilo kakav purizam – ponajmanje jezični. No vjerojatno će proći još vremena dok se ne osvijestimo i ne shvatimo da se svaki jezik razvija baš onako kako sami njegovi govornici dopuste. U našoj pak zemlji članak 12 hrvatskog Ustava govori da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik. Na ovoj se rečenici uglavnom zaustavljaju skrb i briga i zaštita koju Republika Hrvatska pruža jeziku svojih građana.
U članku ”Manager ili menadžer?” već smo načeli ovu problematiku pokazavši na primjeru riječi menadžer (engl. manager) kako su strane riječi i te kako dobrodošle kada nemamo kvalitetnu hrvatsku zamjenu. No danas je moderno, cool, gurati strane – najčešće engleske – riječi tamo gdje im jest i nije mjesto. Koliko je stanje ozbiljno i alarmantno pokušat ćemo vam dočarati brojnim primjerima koje bilježimo u praksi, kako u svakodnevnom govoru i pismu tako i u medijima – u tisku, na internetu, radiju i televiziji.
Drugi primjer koji smo naveli u spomenutom članku jest doslovan prijevod cijele engleske sintagme contact us u kontaktirajte nas, što je u hrvatskom jeziku potpuno pogrešno; ispravno je kontaktirajte s nama ili obratite nam se. Ne možemo, dakle, kontaktirati nekoga; možemo kontaktirati s nekim ili se pak možemo obratiti nekome. Iz engleskog smo jezika preuzeli i to da naziv proizvoda, parka, trga i sl. stavljamo ispred imenice koja pojašnjava o čemu je riječ. Ovdje je izvrstan primjer reklamna kampanja za jednu čokoladu u kojoj smo prije nekoliko godina sudjelovali. Kako bismo izbjegli bilo kakvu reklamu ili blaćenje nazvat ćemo je Zrinka. U tekstovima koje smo zaprimili na stilsku lekturu svugdje je pisalo Zrinka čokolada, što je potpuno u duhu engleskoga jezika. To je doslovno kao da u hrvatskom jeziku pišemo Zrinjevac park, a ne park Zrinjevac (usp. eng. Central Park, Trafalgar Square) ili ara papiga, a ne papiga ara itd. te smo sukladno pravilima pisanja u hrvatskome jeziku u tekstovima izmijenili u čokolada Zrinka. No tada nas je klijent nazvao i pitao može li vratiti kako je pisalo prije. Kao razlog, naveo je da mu Zrinka čokolada bolje zvuči. Pokušavši barem donekle ublažiti ovu englesku konstrukciju, predložili smo mu da onda barem upotrijebi spojnicu i kreira polusloženicu Zrinka-čokolada, gdje je prvi dio polusloženice nesklonjiv: Zrinka-čokoladu, Zrinka-čokoladi…, no ni ova mu se ideja nije svidjela. Napominjemo da je u hrvatskom jeziku prisutna tendencija da se, ukoliko je to moguće, prvi dio polusloženice izrazi kao pridjev (npr. klimatizacijski uređaj je bolje nego klima-uređaj) pa nismo previše inzistirali na ovom rješenju. Zaključak je klijenta da je u marketinškim tekstovima važnije prodati određeni proizvod, nego slijepo se držati hrvatskoga jezika jer svakako nitko neće primijetiti razliku.
U navedenom primjeru mogli bismo pisati i Zrinkina čokolada ukoliko je Zrinka također naziv proizvođača, a ne samo robne marke – branda. Ovdje smo namjerno napisali engleski naziv brand kako bismo ukazali na još jednu englesku riječ koja u hrvatskome jeziku ima sasvim solidnu zamjenu.
Zanimljivo je ovdje naglasiti kako je isti dan u večernjim satima na slovenskoj nacionalnoj televiziji emitirana reklama za istu tu čokoladu, gdje Slovenci naravno pišu i čitaju čokolada Zrinka. Ni traga ni glasa engleskom jeziku.
Nadalje, kako objasniti Zagreb Film Festival, Pula Film Festival pa i Sarajevo Film Festival, nazive dvaju hrvatskih i jednoga bosanskohercegovačkog filmskog festivala koji bi se trebali pisati s pridjevom ispred imenice, a ne s imenicom uz imenicu? I to samo s prvom riječju pisanom velikim početnim slovom, dakle: Zagrebački filmski festival, Pulski filmski festival te Sarajevski filmski festival.
Znači li to da će Zagrebačka katedrala uskoro postati Zagreb Katedrala ili da će Osnovna škola Tina Ujevića (ili Osnovna škola ”Tin Ujević”) uskoro postati Tin Ujević osnovna škola? Ili pak zvonik Svetog Duje u Splitu – Sveti Duje zvonik? Iločki podrumi – Ilok podrumi?
Prije daljnjeg čitanja, predlažemo da ovdje napravite kraću stanku ili barem pauzu jer će velik broj zaposlenika po hrvatskim tvrtkama ovdje napraviti break, a umjesto na neku internetsku stranicu otići će na website.
Kako bismo vam još bolje predočili o kakvom je problemu riječ, niže navodimo najčešće engleske riječi koje su se danas toliko uvriježile u hrvatskom jeziku (osobito među mlađom populacijom) da se čini kako bilo kakva zamjena više niti nije moguća. U zagradama pored engleskih riječi navodimo hrvatske inačice istih tih riječi, a vama prepuštamo procjenu koja riječ je prihvatljivija u hrvatskom jeziku te kojom ćete se služiti u svojemu govoru i pismu. Napominjemo još jednom kako naš stav nipošto nije da je svaku od navedenih engleskih riječi prijeko potrebno zamijeniti nekom od hrvatskih riječi navedenoj u zagradi. Naša je želja u čitatelja pobuditi kritički stav, navesti ga da razmišlja o svojemu materinskom jeziku te da sâm procijeni koja mu je riječ prihvatljivija u svakodnevnom usmenomu i pisanom obraćanju.
- blog (internetski dnevnik, digitalni dnevnik, e-dnevnik)
- bookmark (oznaka mjesta čitanja; straničnik)
- brand (robna marka)
- break (stanka, pauza)
- bulling (nasilje; nasilje u školi, vršnjačko nasilje)
- chat (virtualno/internetsko brbljanje, čavrljanje, ugodan razgovor)
- celebrity (poznata, slavna osoba; zvijezda)
- cruiser (krstaš; brod koji krstari)
- display (predočnik)
- e-mail (e-pošta, elektronička pošta)
- event (događaj, događanje)
- fashion week (modni tjedan)
- last minute (u posljednji trenutak)
- leasing (iznajmljivanje, ustupanje; davanje u najam, zakup)
- mobbing (zlostavljanje)
- monitoring (motrenje, promatranje, nadzor, praćenje)
- mystery shopping, mystery shopper (tajno kupovanje, tajni kupac)
- nick (nadimak)
- party (zabava, proslava, domjenak)
- shopping (kupovina, kupnja)
- shopping centar (trgovački centar)
- stage (pozornica)
- tender (natječaj, ponuda)
- website (internetska stranica)
Zaključak:
Za razliku od nekih ”mrtvih” jezika poput latinskoga, hrvatski je jezik živ jezik koji živi zajedno sa svojim govornicima – s njima se mijenja, razvija, otvara se i zatvara različitim vanjskim i unutrašnjim utjecajima i mijenama. Mišljenja smo dakle da jezik nipošto ne treba zatvoriti navedenim utjecajima, no svakako ga treba njegovati te nastojati da zadrži svoje autohtone značajke i posebnosti, svoj duh i svoj izričaj. Jer jezik je odavno prestao biti samo sredstvo komunikacije i sporazumijevanja. Njemački filozof Martin Heidegger o jeziku je, između ostaloga, rekao:
Težimo ponovno osvojiti nenarušenu snagu imenovanja pripadnu jeziku i riječi; jer riječi i jezik nisu neke ljuske u koje se stvari pakiraju samo zbog usmenoga i pisanog općenja. U riječi, u jeziku, stvari tek postaju i jesu.