Po svojoj definiciji, prijedlozi su nepromjenjive riječi koje služe kako bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama te utječu na padež riječi uz koju stoje. Prijedlozi izriču odnos sklonidbenih riječi i ostalih riječi u rečenici, a najčešće se ”predlažu” imenicama i zamjenicama.
No svakako je jedan od ”najkontroverznijih” prijedloga upravo prijedlog s/sa. Kada se rabi duži, a kada kraći oblik – dvojba je ne samo mnogih prosječnih govornika hrvatskoga jezika, već i mnogih nastavnika, jezikoslovaca i lektora hrvatskoga jezika. A kako i ne bi bila, kada i stručna literatura nudi različita rješenja dodatno komplicirajući situaciju!?
No u jednome se velika većina stručnjaka ipak slaže, a to je da dulji oblik prijedloga sa samoglasnikom (naveskom) a dolazi:
- ispred oblika osobne zamjenice prvog lica jednine u instrumentalu (sa mnom)
- ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z i ž (npr. sa sinom, sa školom, sa zadrškom, sa žalošću i sl.)
- ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik s, š, z ili ž (npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom i sl.)
Dakle navedene su situacije gdje nema nikakvih dvojbi, gdje je nužno rabiti dulji oblik prijedloga, s naveskom.
No česta dvojba je rabi li se dulji oblik ispred brojeva (npr. sa četiri, sa osam i sl.), ispred težih suglasničkih skupova (npr. čk-, čl-, čr-, kč-, pč- i dr.), ako iza njega slijedi samo jedan glas (to se piše sa dž, a ne sa đ, Marko počinje sa m i sl.) ili nepromjenjiva riječ, odnosno riječ koja se u rečenici rabi kao da je nepromjenjiva (npr. rečenicu nije dobro započeti sa ja) ili pak ispred nesklonjivih riječi (npr. kratica za kilogram označava se sa kg i sl.).
U navedenim situacijama smatramo da prednost treba dati kraćemu obliku, a samo ispred težih suglasničkih skupova slobodan je odabir dužega ili kraćeg oblika (većina autora daje im status tzv. dublete).
Zanimljivo je i to da prijedlog s/sa s riječju u instrumentalu označava društvo (npr. putovao sam s Markom i sl.), ali se vrlo često griješi i veže uz imenicu koja znači sredstvo (npr. putovao je s autobusom i sl.). Međutim, uza sintagme i nepromjenjive riječi njime se izražava i sredstvo (npr. ranjen je s nekoliko hitaca i sl.).
Osim sredstva i društva, ovaj prijedlog izriče također i druge okolnosti (npr. diplomirala je s odličnim uspjehom i sl.), a dolazi i kao vremenska oznaka u rečenicama poput: S prvim danima proljeća počeli smo sve češće boraviti u prirodi.