Što je pravilno – dobro večer ili dobra večer?
Ovo je vrlo zanimljivo jezično pitanje jer u medijima, kako na internetskim portalima tako i na radiju i televiziji, vrlo često nailazimo na obje varijante.
„Dobro večer premijeru“, ovako su se prema članku objavljenom 18. prosinca 2015. na uglednome hrvatskom informativnom portalu novinari obratili Boži Petrovu, čelniku Mosta, nakon njegova sastanka s čelnicima HDZ-a i SDP-a Tomislavom Karamarkom i Zoranom Milanovićem.
Jesu li se Petrovu doista novinari nakon sastanka u središnjici Mosta (održanoga kako bi započeli razgovore o definiranju mandatara za sastav Vlade te drugih pozicija, uključujući i Sabor) obratili pitanjem s pozdravom koji sadrži imenicu večer u srednjemu rodu ili je pak riječ o traljavosti i/ili neznanju autora predmetnoga članka, koji je jednostavno – najvjerojatnije bez pretjeranog razmišljanja – napisao „dobro večer“, gotovo sigurno nikada nećemo doznati, ali to je za ovu našu pričicu zapravo nebitno.
Nas je svakako potaknuo da odgovorimo na gore navedeno jezično pitanje ponudivši nam tako još jednu zanimljivu „nepismenost“, zbog čega smo mu zahvalni.
Je li večer imenica srednjega ili ženskog roda?
Večer je u hrvatskome standardnom jeziku imenica ženskoga roda pa tako i pridjev koji stoji ispred nje i s kojim se veže u ovom pozdravu mora biti ženskoga roda. Iako su neki stariji pravopisi sugerirali kako je večer imenica muškoga i ženskog roda pa je prema tome i pozdrav mogao biti „dobar večer“ i „dobra večer“, ovaj stav je danas napušten te se večer smatra isključivo imenicom ženskoga roda.
Regionalno se još uvijek može naići na inačicu veče koja je srednjega roda, no ona ne pripada hrvatskome standardnom jeziku te je valja izbjegavati želimo li se pravilno služiti njime. Veče je inače imenica koja je danas karakteristična primjerice za srpski jezik, gdje označuje „vreme između svršetka dana i početka noći“.
Stavivši dakle pridjev srednjeg roda ispred imenice ženskoga roda autor je predmetnog članka napravio prilično ozbiljan jezični propust, tim više što se on kao što vidimo – osim u samome članku – pojavljuje i istaknut u njegovu naslovu. Ovdje je zgodno prisjetiti se Josipe lisac i njezine svevremenske uspješnice „Dok razmišljam o nama“:
Još je jedno prazno veče
S tobom dragi iza nas.
Naše večeri uz svijeće uvijek su u krivi čas
Opet ostala sam sama s istom laži da ćeš doć’…
Ovdje je naravno riječ o pjesničkoj slobodi i vrhunskoj umjetničkoj kompoziciji te nema govora ni o kakvoj nepismenosti, a i sama je pjesma nastala 1972. godine, dakle puno prije negoli se hrvatski jezik odvojio od tadašnjega hrvatsko-srpskoga.
Hrvatski i engleski navodnici
U istom naslovu autor piše: ”Dobro večer premijeru”, a kvalitetnom lektoru – osim spornog pozdrava o kojemu smo pisali poviše – u oko upadaju i tzv. engleski navodnici upotrijebljeni u hrvatskome tekstu. Iako se ovo ne smatra ozbiljnijim jezičnim propustom, vrijedi prisjetiti se vrsta navodnika u hrvatskome jeziku.
Dakle, hrvatskim se navodnicima smatraju „ “ (navodnik ispred riječi, dolje, okrenut u smjeru suprotnome od riječi ispred koje se nalazi te navodnik iza riječi, gore, okrenut u smjeru suprotnome od riječi iza koje se nalazi). Pravilno upotrijebljeni hrvatski navodnici mogu se vidjeti u tekstu iznad, gdje smo pisali o pozdravu „dobra večer“.
Osim hrvatskih, u nas su rasprostranjeni i tzv. engleski navodnici – ” ” (navodnik ispred riječi, gore, pisan ravno, vertikalno te navodnik iza riječi, gore, pisan ravno, vertikalno).
U hrvatskome su jeziku – posebice u tiskanim izdanjima – nekoć često korišteni navodnici popularno zvani riblja kost (» «), no oni su danas uglavnom napušteni.
Navodnici se u svakom slučaju pišu bez bjeline (razmaka, praznog mjesta) iza prvog, odnosno ispred drugoga navodnika.
Što smo naučili?
U hrvatskome je standardnom jeziku večer imenica ženskog, a ne srednjega roda. Pravilan je stoga pozdrav „dobra večer“, a nikako „dobro večer“ ni „dobar večer“.
Hrvatskim se smatraju navodnici „ “ te je njih preporučljivo rabiti želimo li se pravilno služiti hrvatskim standardnim jezikom.