U trećem članku iz ciklusa ”Jezične dvojbe” navodimo sljedeće tri vaše jezične dvojbe te, kao i uvijek, nudimo odgovore i pojašnjenja. In medias res:
- Je li ispravno reći ”zahvaliti” ili ”zahvaliti se”?
Pravilno je jedno i drugo, pitanje je samo što želite reći. Naime, ukoliko želite kome izraziti zahvalnost, riječima priznati učinjeno dobro, tada mu/joj trebate zahvaliti. No ako želite koga ljubazno odbiti, onda mu/joj se zahvalite. Zahvalite li se kome, to je jednako kao da ste mu/joj rekli: ”Ne, hvala.” Zahvalite li pak kome, to je jednako kao da ste mu/joj rekli: ”Hvala vam.”
- Je li “super” vezani leksički morfem?
Super- u hrvatskome jeziku nije vezani leksički morfem. Super- je u hrvatskome jeziku prefiks. Evo i detaljnije pojašnjenje:
1. Prefiksi su tvorbene jedinice koje dolaze ispred leksema u prefiksalnoj tvorbi, tj. ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi.
2. Prefiksalne se tvorenice smatralo složenicama jer se većina prefiksa izravno podudara s prijedlozima. Međutim, prijedlog i prefiks pripadaju različitim jezičnim razinama: prijedlog morfološkoj, a prefiks tvorbenoj, a od prvoga složeničnog dijela prefiks se razlikuje po tome što prvi složenični dio konkretizira drugi složenični dio, dok prefiks modificira značenje leksema, tj. osnove uz koju dolazi.
3. Po funkciji su prefiksima pridruženi i drugi izrazi, kao polu-, nadri-, nazovi-, laži-, a od stranih izraza kvazi- i pseudo-. Zbog izrazne podudarnosti tih jedinica s pojedinim morfološkim oblicima, one nisu mogle biti izjednačene s prefiksima pa ih se nazivalo prefiksoidima.
4. Među prefiksima je mnogo jedinica stranoga podrijetla. One ulaze u tvorbeni fond hrvatskoga jezika s posuđenim prefiksalnim tvorenicama, a kasnije i samostalno sudjeluju u tvorbi novih riječi, primjerice anti-, super-, ultra-. Pritom se pojavljuju i mješovite tvorenice, tj. prefiksi sinonimni prefiksima domaćeg podrijetla. Među takvima su i kvazi- i pseudo-. Tuđe prefikse valja, gdje god je to moguće, zamijeniti domaćima: anti- s protu-, a- s ne-, trans- s preko-, pseudo- i kvazi- s nadri- i nazovi-.
5. Prefiksa ima mnogo, no ovdje navodimo samo one koji izazivaju u govornika hrvatskog jezika neke nedoumice. Nedoumice mogu biti: pravopisne, naglasne, oblične, značenjske, etimološke, uporabne.
Super- dolazi u imenica i pridjeva, najčešće u publicističkome i znanstvenom stilu, i to u pojačanom značenju: čovjek – superčovjek, neboder – superneboder, bogat – superbogat, vodljiv – supervodljiv. U imenica dolazi i u značenju ”hijerarhijski”: komisija – superkomisija. Tvorenice čija osnovna riječ počinje suglasnikom r pišu se s dvama r: revizija – superrevizija.
Ponavljamo, vrijedi opće pravilo: uz domaće osnove bolji je domaći prefiks.
- Je li od imenice drvo pravilan singular (jednina) u genitivu drva ili drveta?
Ukoliko je drvo o kojem je riječ ”dugogodišnja biljka s deblom i korijenom”, tada singular u genitivu (koga, čega?) glasi drveta. No ako je drvo o kojem je riječ građevni materijal, singular u genitivu glasi drva. Primjerice, sagradili smo kolibu od drva, a s drveta ispred (drvene) kolibe ubrali smo zrelu jabuku.
Literatura:
Babić, S. Finka, B. Moguš, M. Hrvatski pravopis (IV. izdanje). Školska knjiga. Zagreb. 1996.
Babić, S., Moguš, M. Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. 2010.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.