Iako će možda neki od vas pomisliti kako je i sâm naslov ove teme nepismen jer bi zapravo trebao glasiti ”Nepismenost Hrvata”, naglašavamo da smo ovakav naslov svjesno odabrali jer smo željeli da on sugerira kako će u tekstu biti riječi o nepismenosti kao pojavi prisutnoj u hrvatskom narodu, a ne o nepismenosti hrvatskoga naroda. Na ovaj način, naime, želimo ukazati na mnogo širu problematiku. Problem nepismenosti danas se očituje na svim, ali baš svim društvenim razinama.
Očekivano, najviša razina nepismenosti uočljiva je na raznoraznim internetskim portalima, gdje zbog iznimno kratkih rokova i goleme količine tekstova koji se svakodnevno objavljuju naprosto nema vremena, a često niti sredstava za drugo čitanje ili korekturu, a kamoli za kvalitetniju stilsku lekturu. No to je samo jedan od razloga zašto je situacija u vezi s hrvatskim jezikom na internetskim portalima tako kritična. Kratki rokovi, žurba i stres zasigurno utječu na učestalost pojave tzv. tipfelera (lat. lapsus calami), tj. slučajnih pogrešaka nastalih tijekom pisanja tekstova, što je donekle razumljivo.
Uklanjanjem tipfelera bave se tzv. korektori, no dobar poznavatelj hrvatskoga jezika u žurbi jednostavno ne može napisati krivu riječ jer on u svakom trenutku zna koja je riječ ispravna, koju treba odabrati, a koju pak izbjegavati. Pa kako objasniti pogrešan izbor riječi i potpuno pogrešnu sintaksu (rečenični ustroj) koji se učestalo javljaju – nego neznanjem? Nije li začuđujuće to što novinari, mahom diplomirani politolozi (danas po Bologni magistri politologije), dakle akademski građani koji žive od svojeg pisanja, tako loše vladaju hrvatskim jezikom?
Pridodamo li tome marketinške i pravne tekstove koji također vrve brojnim jezičnim nepravilnostima, s pravom se možemo zapitati kakva je onda tek situacija u govornika hrvatskoga jezika sa srednjom ili nižom stručnom spremom. Naime, na Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo gdje se obrazuju budući novinari, samo je na 3. godini obvezan predmet hrvatski jezik i novinarska stilistika (preddiplomski) te na diplomskom studiju hrvatski kao medijski jezik. Ovo očito nije dovoljno za kvalitetno poznavanje hrvatskoga jezika, barem ne za ljude koji namjeravaju živjeti od svojega pisanja. Pravni i ekonomski fakultet u svojemu studijskom programu uopće nemaju hrvatski jezik – čak niti kao izborni kolegij, a kamoli kao obvezan premet. Situacija je ista i na strukovnim fakultetima. Nije li pomalo žalosno to što pravnici i odvjetnici te marketinški i ostali ekonomski stručnjaci u Republici Hrvatskoj vrlo loše vladaju svojim materinskim jezikom na kojem im se svakodnevno odvija poslovna i svaka druga korespondencija?
Ovdje ćemo izdvojiti dva poznatija marketinška slogana: ”Sve zbog vas” te ”I ovce i novce”. U prvom je sporan prijedlog zbog, kojim se izriče uzrok (zbog bolesti je otišao liječniku; zbog kiše se sklonio ispod terase…) te se rabi najčešće u negativnom kontekstu. U navedenom primjeru to bi gotovo značilo ”vi ste nam krivi za sve”. U drugom je pak sporna imenica novac, koja spada u kategoriju tzv. imenica bez množine, tj. imenica u kojima je množina izražena već u osnovnome, singularnom obliku (dajte mi novac; naš novac ne vrijedi, ovdje nema novca; kune, euri i dolari su novac…).
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da smo i u časopisima u kojima je imenom i prezimenom potpisan lektor, dakle osoba koja se brine za jezičnu (stilsku, sintaktičku, gramatičku i pravopisnu) ispravnost i čistoću, također uočili veći broj jezičnih pogrešaka koje bismo prije okarakterizirali lektorovim neznanjem nego propustima, budući da se iste pogreške kontinuirano javljaju na više mjesta. Primjera radi, navodimo neke od njih.
Čest je slučaj da se može pročitati ”zahvalio se svojim navijačima, zahvalila se svojim čitateljima…”, gdje lektor očito ne zna da zahvaliti se kome znači ljubazno koga odbiti (ne, hvala). Ispravno bi dakle bilo reći i pisati ”zahvalio svojim navijačima, zahvalila svojim čitateljima…”. Nadalje, često možemo pročitati kako je neka glumica ili pjevačica smršavila. Pitanje koje bi trebalo uslijediti nakon ovakve rečenice jest koga je ona to smršavila jer smršaviti znači učiniti koga mršavim, dok smršavjeti znači postati mršava, tj. izgubiti suvišne kilograme. Isti je slučaj i s infinitivima pocrveniti/pocrvenjeti, pozeleniti/pozelenjeti, požutiti/požutjeti…
Nadalje, u dnevnom tisku (koji je pak posebna kategorija ekstremne nepismenosti, gdje autori doslovno ne znaju osnove pismenosti – č, ć, dž, đ, ije-je, veliko i malo slovo…) u novije vrijeme u sportskim rubrikama često imamo priliku pročitati kako je Dinamov igrač Jorge Sammir – fantazista. Ovo je klasičan primjer zaostalog izrazitoga srbizma u hrvatskom jeziku, jednako kao da piše diplomata, taksista, gitarista, biljarista i slično umjesto fantazist, diplomat, taksist, gitarist, biljarist. Dakle, opet neznanje – i onda jedan novinar prepiše od drugoga…, a za lekturu nema vremena niti sredstava. Ovdje vrijedi napomenuti kako smo u jednoj zagrebačkoj strukovnoj školi u hodniku iznad nekih vrata uočili ploču s natpisom ”Arhiva”. Pokušavši ravnatelju skrenuti pozornost na taj propust te na vjerojatnost da će učenici koji pohađaju tu školu krivo naučiti, budući da je pravilno reći i pisati arhiv, dobili smo odgovor: ”Eh, ta tabla tu stoji ‘dvajes’ godina!”
* * *
Budući da vrlo često slika govori više od 1000 riječi, pripremili smo za vas vrlo zanimljivu fotogaleriju. Fotografije koje slijede načinjene su u trima hrvatskim županijama – u Gradu Zagrebu te u Zagrebačkoj, Splitsko-dalmatinskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji.
Slika 1. Natpisne ploče u jednoj od zagrebačkih bolnica. U ovim trima natpisima više je jezičnih propusta negoli samih ploča. Prilog putem ovdje je sasvim suvišan, budući da se ista misao može bolje izraziti bez njega. Dakle, preporučljivo je pisati i reći telefonom, a ne putem telefona. Nadalje, nepravilno je pisati od 12-13 sati te od 16-17 sati, i to iz više razloga: ukoliko ispred i između brojeva rabimo prijedloge od i do, onda je nepravilno rabiti crticu. A ovdje čak nije niti crtica, nego – spojnica. Pravilno bi dakle bilo pisati od 12 do 13 sati (od 16 do 17 sati) ili pak 12 – 13 sati (12 – 13 sati). Crtica je, kao što vidimo, duža te ima razmake ispred i iza, a kada je rabimo valja eliminirati prijedlog od. Nadalje, imenica posjet je muškoga roda, a ne ženskoga (pravilno je posjet, a ne posjeta). Zatim, glagol dopustiti u hrvatskom jeziku ima prednost u odnosu na glagol dozvoliti koji podrijetlo vuče iz poljskog jezika, a u hrvatski je jezik ušao posredno preko srpskoga. Na zadnjoj pak ploči piše: ”Mole se posjete da nakon zvona pričekaju”. Prije svega, ovdje je autor natpisa zasigurno mislio na posjetitelje koji dolaze u posjet bolesnicima (u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, posjet je definiran ovako: 1. dolazak u goste, 2. obilazak kakva mjesta ili znamenitosti, 3. jedno učitavanje sadržaja jedne internetske stranice), zatim nejasno je zašto, komu se ili čemu oni mole. Dakle, ovdje bi ispravno bilo pisati: ”Molimo posjetitelje da nakon zvona pričekaju” ili: ”Molimo posjetitelje da pričekaju nakon zvona ”. A uljudno bi bilo i potpisati se ispod natpisa.
Slika 2. Još jedan bolnički ”biser”. Pridjev operacioni u hrvatskom je jeziku potpuno neprihvatljiv. U hrvatskome jeziku pridjevi završavaju na -ski, -čki ili -ni (operacijski, hajdučki, dijamantni…). Pridjevi pak na -oni smatraju se izrazitim srbizmima, arhaičnim ostacima iz nekoga drugog vremena.
Slika 3. Na ovom natpisu pogrešno je napisano 320m². Naime, mjerne se jedinice kao kratice pišu odvojeno od broja iza kojeg se nalaze. U ovim bi dakle slučaju ispravno bilo pisati 320 m².
Slika 4. Ploču s ovim natpisom pronašli smo iznad glavnih ulaznih vrata jedne ugledne državne institucije. I ovdje je cijeli niz jezičnih nepravilnosti. Prije svega, imenica videosustav piše se kao jedna riječ, budući da je video- u hrvatskome jeziku vezani leksički morfem i piše se zajedno s riječju ispred koje dolazi. Zatim, kao što smo već pojasnili u ovoj temi , glagol vršiti rabi se jedino kada je riječ o vršenju žita. I zadnje, 0 – 24 pisano je s razmacima, ali ispred i iza spojnice, a ne crtice. Pravilno je 0 – 24.
Slika 5. Napis na vratima jedne uslužno-obrtne trgovine. Još jedan primjer kako neki misle da se popravci mogu vršiti umjesto žita.
Slike 7, 7a, 7b i 7c. Na ovim slikama vidimo kako na različitim mjestima možemo naići na različite pozdrave. Negdje nailazimo na ”Dobrodošli” (jedna riječ), a negdje na ”Dobro došli” (dvije riječi). No u svrhu pozdrava pravilno je pisati samo ”Dobro došli” – kao dvije riječi. Jednom je pak riječju pravilno pisati kada pridjevom želimo napisati da je netko dobrodošao. Valja dakle razlikovati: Duje Ružičić uvijek je dobrodošao u moj dom. (pridjev; subjekt je u nominativu) Duje Ružičiću, dobro došao u moj dom! (pozdrav; subjekt je u vokativu) Jasno je, dakle, kako je na svim navedenim primjerima gdje je pozdrav pisan jednom riječju kao pridjev – pogrešno napisano.
Slika 8. Ponuda na jednoj od poznatijih zagrebačkih pečenjarnica. Ovdje vidimo primjer nepravilne uporabe prijedloga s/sa. Kao što znamo (o tome smo pisali u članku S ili sa), dulji oblik prijedloga sa (s naveskom a) piše se samo u ovim slučajevima: ispred oblika osobne zamjenice prvog lica jednine u instrumentalu (sa mnom); ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z i ž (npr. sa sinom, sa školom, sa zadrškom, sa žalošću i sl.) te ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik s, š, z ili ž (npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom i sl.). U svim drugim slučajevima piše se kraći oblik, bez naveska, a posebice to vrijedi ukoliko se prijedlog nalazi ispred riječi koja počinje samoglasnikom (u ovom slučaju ”tjestenina sa umacima”).
Slika 9. Još jedan primjer gdje možemo vidjeti kako umjesto glagola dopustiti piše dozvoliti.
Slika 10. Reklamni pano ispred jednoga frizersko-pedikerskog salona, gdje je autor napisa očito čuo da se frizersko-pedikerski kao polusloženica piše sa spojnicom, ali ne i bez razmaka ispred i iza spojnice (frizersko – pedikerski). Ovakva polusloženica ima funkciju pridjeva i piše se kao jedna riječ, a karakteristično je za nju i slične polusloženice to da se ni u slučaju da se zamijene prvi i drugi dio polusloženice (pedikersko-frizerski) ne mijenja njezino značenje. Prvi dio polusloženice inače je uvijek nesklonjiv.
Slika 11. Plakat na jednom od najprometnijih hrvatskih trgova. Ovo je ekstreman primjer nepismenosti, gdje autor piše predprodaja ne znajući da u hrvatskom jeziku d ispred p, h i k prelazi u t. Navodimo samo neke primjere: potkovica, potplat, potpredsjednik, potkradati, potpunost, potkupiti, pothraniti, potkožan, potkraj, potpaljivati, potpalublje, potpora, potpis…
Slika 12. Na ovoj brošuri sporna je uporaba priloga nadohvat. Ovdje, kao što vidimo, piše na dohvat (kao dvije riječi) za što nema nikakvoga posebnog razloga. Preporučljivo je svakako u ovakvim slučajevima rabiti prilog nadohvat, koji se naravno piše kao jedna riječ. Valja razlikovati slučajeve kao što jesu: Palo mi je na pamet da naučim pjesmicu napamet. Naprimjer, mislio sam na primjer o kojemu smo razgovarali.
Slika 13. Ovdje vidimo još jedan primjer pogrešne uporabe polusloženice. Poklon paket je polusloženica i piše se sa spojnicom, dakle poklon-paket. Jednako kao i polusloženice spomen-ploča, remek-djelo, rang-lista, top-lista, rak-rana, paus-papir… Riječ je o polusloženicama čiji se prvi dio ne može izraziti kao pridjev. Kod polusloženica kao što je klima-uređaj prvi se dio može izraziti kao pridjev i to je preporučljivo. Dakle klimatizacijski uređaj.
Slika 13a. Slično kao i u prethodnom primjeru, ovdje bi trebalo pisati frotir-plahte (kao polusloženica), no svakako bi bolje bilo prvi dio izraziti kao pridjev – dakle frotirne plahte. Ovdje valja uočiti razliku: frotirni = koji je od frotira; frotirski = koji se odnosi na frotir. Ako trgovci ovako nastave pisati, uskoro će pamučne deke postati pamuk deke…
Slika 14. Obavijest na koju smo naišli u jednom autobusu. Očito nepoznavanje č i ć (neče umjesto neće). Nadalje, ukoliko je autor radi uštede prostora želio Stubičke Toplice kratiti u St. Toplice, onda je iza točke trebao napraviti razmak.
Slika 15. Natpis na službenoj ploči ispred jednoga muzeja u Krapinsko-zagorskoj županiji. I etno- je u hrvatskome jeziku vezani leksički morfem i piše se zajedno s riječju ispred koje dolazi. Pravilno je stoga etnomuzej, a na naljepnici u donjemu lijevom kutu iz istog razloga videonadzor.
Slika 16. Kinoprogram na jednoj brošuri, gdje autor očito nije znao da je i kino- u hrvatskome jeziku vezani leksički morfem te se piše zajedno s riječju ispred koje dolazi. Pravilno je dakle kinoprogram.
Slika 17. Naslovnica romana Nicka Cavea, gdje je prevoditelj sâm naslov krivo preveo kao ”Smrt Bunnya Munroa”. Sporno je ime Bunny koje u genitivu dobiva tzv. intervokalno j jer se čita kao Bani (genitiv Banija). Pravilno je dakle Bunnyja Munroa. O ovome je bilo riječi u članku naslovljenom Strana osobna i zemljopisna imena.
Slika 18. Napis na jednoj reklami, gdje vidimo očit primjer nepoznavanja povratno-posvojne zamjenice svoj. Ovdje bi trebalo pisati: U svojoj ljekarni potražite obiteljsko pakiranje po sniženoj cijeni. Gore bi bilo jedino da umjesto pakiranje piše pakovanje…
Slika 19. Isječak iz jednih sportskih dnevnih novina. Ovdje je nejasno koga će to Subašić odmoriti. Budući da autor nije naveo koga, vjerojatno je mislio na samoga Subašića koji bi se trebao odmoriti, odnosno koji će samoga sebe odmoriti. Nejasno je stoga zašto ne piše ”Subašić će se odmoriti”…
Slika 20. Još jedan isječak iz sportskih dnevnih novina. ”Rooney je kažnjen s tri utakmice” – u prvom dijelu ovog sažetka vijesti (eng. lead) kriju se dvije ozbiljnije pogreške. Prvo, ovdje je suvišan prijedlog s. Rooney je kažnjen čime, a ne s čime. Ako bismo ovdje doista stavili sporni prijedlog, tada bi napisano značilo zajedno s, dakle u ovom slučaju zajedno s tri utakmice. I drugo, brojevi su sklonjive riječi te bi početak ovoga sažetka vijesti trebao glasiti: ”Rooney je kažnjen trima utakmicama”.
Slike 21 i 21a. Opet sažeci vijesti – ovaj put s jednog internetskoga portala. ”Cro Cop se ispovijedio”. Nepoznavanje osnova pismenosti: ije i je! Glagol ispovjediti u svojemu svršenom obliku ima kratko je – ispovjediti, dok u nesvršenom obliku ima dugo ije – ispovijedati. Suvišan je svaki komentar. ”Don Fabio je najskuplje plaćeni trener” – autor ovog sažetka očito ne zna za određeni i neodređeni vid pridjeva. Ukratko, određeni vid pridjeva odgovara na pitanje ”koji”, a neodređeni na pitanje ”kakav”. U ovom slučaju, budući da je riječ o sažetku vijesti koja prethodi tekstu, svakako treba biti neodređeni vid pridjeva – dakle ”Don Fabio je najskuplje plaćen trener”, dok bi kasnije u tekstu koji slijedi mogao biti određeni vid jer smo već upoznati s informacijom da je dotični gospodin najskuplje plaćen trener pa bi moglo pisati ”Najskuplje plaćeni trener Don Fabio…”. No to nije sve. Naime, kako uopće netko može biti najskuplje plaćen?! Nikako, može biti jedino najbolje plaćen – i time postati najskuplji trener! Ili pak postati najskupljim trenerom…
Slika 22. Napis na jednom proizvodu. Ovdje su uočljiva dva propusta. Prvo ovdje nije riječ o izravnom obraćanju određenoj, konkretnoj osobi te nije uputno pisati ”Vama” s velikim ”V”. Nadalje, iza godine ne piše točka pa se ne čita od tisuću devetsto i pedesete, nego od tisuću devetsto i pedeset.
* * *
Očito u obrazovnom sustavu RH nešto nije dobro. Pogledajmo još malo unatrag, na srednjoškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje. U osnovnim je školama hrvatski jezik predmet koji djeca uče tijekom svih osam godina i u tom je razdoblju jedan od najvažnijih predmeta, gdje se podjednako uče hrvatski jezik i književnost. No odlaskom u neku od strukovnih srednjih škola djeca uče isključivo književnost, dok je hrvatski jezik potpuno zanemaren. Razlika je jedino u gimnazijama, gdje se hrvatski jezik i književnost uče podjednako. Iz navedenoga se dade zaključiti kako velika većina Hrvata zapravo cjelokupno svoje znanje hrvatskoga jezika stječe isključivo tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Nadalje, kompetencije nastavnika u osnovnim i srednjim školama također su vrlo diskutabilne, budući da velik broj njih nema visoku razinu znanja i nije spreman na cjeloživotno učenje. Dapače, s ulaskom u školsku zbornicu i dobivanjem stalnoga radnog mjesta često prestaje svako njihovo daljnje učenje i usavršavanje te im se nakon nekog vremena znanje svede na razinu možda solidnijega vrlo dobrog učenika. Čast iznimkama koje svojim entuzijazmom i zalaganjem nastoje svoj posao podići na višu razinu te doista naučiti svoje učenike hrvatskome jeziku.
No čak i takvi nastavnici ostaju zbunjeni kada u knjižarama diljem Lijepe naše nailaze na 5 ili 6 pravopisa hrvatskoga jezika koje trenutačno mogu kupiti te ni sami ne znaju koji odabrati. S obzirom na to da se u većini njih pravopisna pravila gotovo uopće nisu mijenjala (ili su vrlo malo izmijenjena), nego su izmijenjene samo pojedine riječi u pravopisnom rječniku, s pravom se stječe dojam kako su ti pravopisi zapravo tiskani samo radi materijalne koristi autora. Simptomatično je i to da je 2005. godine tiskana Gramatika hrvatskoga jezika u kojoj se osobne zamjenice nazivaju ličnim zamjenicama, što je doista šokantno jer je riječ o pretisku jednoga znatno starijeg izdanja, gdje se nakladnik nije potrudio barem osigurati kvalitetnu stilsku lekturu ili redakturu istog. I onda takva gramatika dođe u ruke učenicima i nastavnicima hrvatskoga jezika…
Na internetu smo nedavno naišli na vrlo zanimljiv dnevnički zapis (eng. blog) jedne lektorice hrvatskoga jezika, koja piše: Čuvajte se “lektora” koji “vrše lekturu” jer takvi vjerojatno ne čitaju nego “vrše čitanje”, ne uče nego “vrše učenje”, ne spavaju nego “vrše spavanje”… Ovaj bismo napis posebno pohvalili jer nas iznimno veseli vidjeti da ima još entuzijasta koji cijene hrvatski jezik i brinu se za njega. Također, ovdje valja naglasiti da se glagol vršiti rabi isključivo kada je riječ o vršenju žita; glagol pak izvršiti/izvršavati također ima vrlo ograničenu uporabu, a preporučljivo je rabiti ga kada je riječ o novčanim transakcijama (izvršiti plaćanje/uplatu i sl.).
No primjera kakav je kolegica lektorica navela prepun je internet. Posebno nas je začudilo to što smo na takve jezične konstrukcije naišli na jako velikom broju internetskih stranica raznoraznih prevoditeljskih agencija koje čak i same nude usluge lekture, navodeći ”vršimo lekturu” pa čak i ”vršimo usluge lekture” ili vršimo usluge prijevoda”. Ovdje je zgodno uočiti i to da se usluge pružaju, a ne vrše, izvršavaju, rade… Nadalje, budući da je prijevod proizvod nastao operacijom prevođenja (definicija iz Hrvatske opće enciklopedije, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.), nejasno je kako bi se uopće mogla pružati usluga prijevoda. A mnogi nude i pismene i ”usmene prijevode”. Kako dakle prijevod može biti usmen i što je to uopće usmeni prijevod?! Budući da je ovdje zasigurno riječ o usmenomu prevođenju, simultanom i/ili konsekutivnom, dolazimo do zaključka da je i ovdje riječ o – neznanju. Neznanju ljudi koji nastoje profesionalno se baviti prevoditeljstvom, i koji su plaćeni za to što rade.
Glede pak pravopisa, zanimljivo je uočiti da se Europska unija u većini njih piše Europska Unija (velikim početnim slovima ”E” i ”U”), što je prilično zbunjujuće s obzirom na pravila pisanja velikih i malih slova. O ovome je bilo i još uvijek ima brojnih polemika među jezičarima i jezikoslovcima, a mi vam odgovore pripremamo u članku ”Europska unija ili Europska Unija?”.
S obzirom na to da uskoro slijede Božić i Nova godina te novogodišnji i božićni blagdani, zgodno je pripomenuti kada se Nova godina piše velikim početnim slovom ”N”, a kada malim (”n”). Dakle, Nova godina velikim se početnim slovom piše kada se misli na blagdan (praznik), samo na taj jedan dan. U svim drugim slučajevima piše se malim početnim slovom. Nepravilno je, stoga, pisati: Puno sreće i uspjeha u Novoj godini. Ovdje je jasno kako se misli na cijelu novu godinu koja slijedi, a ne samo na jedan blagdanski dan.