Po svojoj definiciji, prilozi su riječi koje se prilažu drugim, uglavnom punoznačnim riječima da ih pobliže odrede. Nažalost, iako su prilozi osnovnoškolsko gradivo, prosječan govornik hrvatskoga jezika najčešće ih ne zna odrediti u rečenici. U prvom dijelu ove opširne teme prisjećamo se osnovne funkcije priloga u rečenici.
Prilozi izriču:
1. o k o l n o s t i u kojima se izvodi radnja ili zbivanje, ili pak traje stanje (uz glagole), tj. u službi su priložne oznake.
a. m j e s t o, npr.: G d j e je bio? Cijelu je večer bio dolje. – K u d a je ušao pas? T u d a još nije kročila ljudska noga. N i z b r d o se sve kotrlja. – K a m o je golub odletio? Vratili su ga n a t r a g. – O d a k l e puše vjetar? Nitko još nije o d a n d e živ izišao. D o k l e ste stigli? – Nema daška vjetra n i o d a k l e.
b. v r i j e m e, npr.: K a d a se to zbilo? Takav si o t k a d te znam. J u t r o s je vrlo hladno. Taj sam film gledao l a n i. Sova leti n o ć u. U s k o r o ćemo krenuti.
c. n a č i n, npr.: K a k o ti je bilo na seminaru? K a k o siješ, o n a k o ćeš žeti. S v a k a k o se mučila dok je bila mlada. Uz pun stol se osjeća b o l j e. Na plaži je bilo jako l i j e p o. Nešto je n e p r e s t a n o zujalo u zraku. Sve su to s l u č a j n o saznali.
d. u z r o k, npr.: Z a š t o ste otišli? Jučer se b e z r a z l o ž n o naljutio. Sve je h o t i m i c e učinio.
Prilozi mogu pobliže označivati i imenicu ako ona znači radnju, npr. Otac mu često prigovara zbog njegova s k i t a n j a n o ć u. Vjerujem da je p u t o v a n j e l j e t i ugodnije nego zimi. Ovdje je dopušteno s k r e t a n j e n a l i j e v o.
Kada bi se umjesto imenice upotrijebio glagol, prilog bi bio oznaka predikatnoga glagola, npr.: Otac mu često prigovara što se skiće noću. Vjerujem da je putovati ljeti ugodnije nego zimi. Ovdje je dopušteno skretati nalijevo.
2.a. stupanj osobine (uz pridjeve i priloge izvedene od pridjeva) ili b. jakost radnje (uz glagole): (a) Bio je d o v o l j n o o d m o r a n da nastavi put. Cijeli je kraj bio n e k a k o v e s e o. Radili su n e o b i č n o b r z o. U vlaku je bilo r a z m j e r n o m n o g o putnika. Primili su nas s a s v i m p r i j a t e l j s k i ; (b) Znao je da se n e ć e š n i m a l o r a z v e s e l i t i što moraš kući. D o n e k l e sam se i z n e n a d i l a kad su se pojavile poznate djevojke. Ne zadržavaj me, j a k o s e ž u r i m. M a l o t r č i m, m a l o h o d a m pa se ne u m o r i m m n o g o.
3. n e o d b r o j e n u k o l i č i n u (uz imenice ili imeničke zamjenice): Došlo je n e š t o i z l e t n i k a. Prošle je jeseni bilo m n o g o k i š e. U životu je imao m a l o r a d o s t i.
* * *
Prilozi koji izriču način ili količinu, a i neki od onih koji znače mjesto i vrijeme mogu u usporedbi izricati manju ili veću količinu, manju ili veću jačinu, manju ili veću razliku u vremenu ili prostoru, npr.: Došao si b r z o, b r ž e negoli smo se nadali. Dobili smo v i š e nego vi. N a j b r ž e leti avion. Samoću n a j m a n j e osjećam kad sam sâm. Moja je kuća d a l j e nego tvoja. Bila sam n a j b l i ž e pa sam mogla sve n a j b o l j e vidjeti. Ustajao je r a n i j e od ostalih. Sunce je počelo zalaziti sve k a s n i j e, noći su bivale sve k r a ć e. Morao bih m a n j e jesti pa ne bih bio tako debeo. Riječ je o stupnjevanju priloga. Zanimljivo je to da prilozi dosta, puno i mnogo imaju zajednički supletivni komparativ više i superlativ najviše.
U drugom dijelu ove opširne teme bit će riječi o podrijetlu priloga, upoznat ćemo vas i s brojnim dvojbama koje se vežu uz priloge te ćemo vam, naravno, ponuditi moguća rješenja i naše preporuke…
Literatura:
Barić, E. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1995.
Barić, E., Lončarić, M., Malić, D. i suradnici (grupa autora). Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. 1997.
Raguž, D. Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada. Zagreb. 1997.
Ham, S. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 2002.