Iako je pisanje velikoga i malog slova nešto što mnogi od nas podrazumijevaju, ipak je u praksi – kako na hrvatskom internetskomu prostoru, tako i u tiskanim medijima – prisutan golem broj pogrešaka vezanih uz ispravno pisanje velikog, odnosno maloga početnog slova. Riječ je ne samo o temi koja je vrlo opširna i kompleksna te ćemo je upravo stoga obraditi u dva dijela, nego i o cijelom nizu pravopisnih pravila koja u suštini čine osnovu pismenosti. U tekstu koji slijedi pozabavit ćemo se prvenstveno ispravnim pisanjem velikoga početnog slova, no svakako ćemo vas uputiti i u osnove pisanja maloga slova. Tema je ovo koju doista ne biste trebali propustiti.
Velikim se početnim slovom piše:
a) vlastito ime
b) prva riječ u rečenici
c) riječi iz počasti.
Sve se ostale riječi, same ili u rečenici, pišu malim početnim slovom.
Vlastita imena
- Vlastita se imena pišu velikim početnim slovom. Ovo pravilo vrijedi za jednočlana i višečlana vlastita imena.
- Za pisanje višečlanih vlastitih imena vrijede još ova opća pravila:
a) Osim prvoga člana, velikim se početnim slovom pišu i svi drugi članovi vlastitih imena (osim veznika i prijedloga):
- naseljenih mjesta
- država
- kontinenata.
b) U ostalih se višečlanih vlastitih imena velikim početnim slovom piše samo prvi član, a od ostalih samo oni koji bi se i izvan višečlanog imena pisali velikim slovom.
U primjeni navedenih pravila često ima kolebanja, s obzirom na to da nije uvijek lako odrediti koje su sve riječi (ili skupovi riječi) vlastita imena, posebice jer ponekad ista riječ može u jednoj prigodi biti vlastito ime, a u drugoj opća imenica ili čak može pripadati nekoj drugoj vrsti riječi. Stoga ovdje detaljnije opisujemo sve tipove vlastitih imena te posebno upozoravamo na razliku u uporabi i pisanju riječi kao vlastitih imena i riječi koje to nisu.
- Vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom osobna imena, prezimena i nadimci:
a) muška i ženska osobna imena: Antonio, Boris, Duje, Petar, Tomislav; Ana, Lidija, Mila, Ivana, Martina, Zrinka i dr.;
b) svi oblici umanjenica i odmilica osobnih imena: Ante, Božo, Stjepo, Toni, Vice; Kata, Ljilja, Marta, Pepa, Tončica i dr.;
c) svi ustaljeni osobni nadimci: Braco, Buco, Miki, Švrćo, Stari, Dugi; Beba, Seka, Stara i dr.;
d) sva prezimena, odnosno sve ono što služi kao prezime: Barac, Čičin-Šain, Desnica, Frankopan, Gaj, Ivšić, Jezerinac, Kaleb, Mihalić, Novak, Požar, Stepinac, Tesla i dr.;
e) atributi i nadimci koji su tako srasli s osobnim imenom ili prezimenom da su postali njihov sastavni dio pa se često mogu i sami rabiti mjesto imena ili prezimena: Aleksandar Makedonski, Atila Bič Božji, Ljudevit Posavski, Krešimir Četvrti i dr..
U službi vlastitog imena služe katkad i opće imenice: Dumas Otac, Dumas Sin i sl..
Kad atribut ili opća imenica pak služi samo za točnije određivanje vlastitog imena, piše se malim početnim slovom: Radić djed, Deželić otac i sl..
Malim se početnim slovom pišu i opće imenice koje uz osobno ime znače zanimanje, položaj, titulu i sl.: knez Branimir, kralj Tomislav, majstor Luka, šegrt Hlapić, mehmed-paša Sokolović, beg Husein, sveti Petar i sl..
Kada se piše zajedno ime i prezime, prvo se napiše ime pa onda prezime: Ivan Mažuranić, Ljudevit Gaj, Matija Gubec, Nikola Tesla, Vladimir Nazor, Hrvoje Požar i sl..
U abecednim popisima prezime se može napisati ispred imena, ali onda iza prezimena valja staviti zarez:
Broz, Ivan
Gubec, Matija
Krleža, Miroslav
Požar, Hrvoje…
- Osobna imena u službi općih imenica pišu se malim početnim slovom: amper (mjera) prema Ampere (ime), bojkot (protestno suzdržavanje od koje akcije) prema Boycot (ime), ford (automobil) prema Ford (ime), kulon (mjera) prema Coulomb (ime), makadam (cesta posuta tucanikom) prema Mac Adam (ime), napoleon (zlatnik) prema Napoleon (ime), nestor (najstariji i najugledniji pripadnik, član) prema Nestor (ime), žilet (britvica) prema Gillette (ime) i dr..
- Vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom osobna imena božanstava i drugih mitskih bića: Afrodita, Dionis, Erato, Jupiter, Kerber, Mars, Pegaz, Odin, Zeus…
No mitska se bića kao opći nazivi pišu malim početnim slovom (nimfa, muza, penati…).
Kao opće imenice bog, boginja, božica pišu se malim početnim slovom: bog Perun, boginja Hera, božica Vesna. Kada se pak imenicom bog označuje osobno ime božanstva, tada je ta imenica vlastito ime i piše se velikim početnim slovom. U toj se službi velikim početnim slovom pišu i nazivi koji zamjenjuju vlastito (osobno) ime Bog: Alah, Gospodin, Svemogući, Svevišnji i dr..
Velikim se početnim slovom pišu i zamjene za ime Isus te za druge božanske osobe u kršćanstvu, budući da su tada u službi osobnog imena: Krist, Mesija, Otkupitelj, Spasitelj, Učitelj i dr..
Kad uz navedene nazive dolazi Bog kao vlastito ime, tada se nazivi pišu malim početnim slovom: dragi Bog, gospodin Bog, svemogući Bog, svevišnji Bog…
Vlastita su imena te se pišu velikim početnim slovom i imena drugih bića u kršćanstvu i inim religijama, primjerice: Belzebub, Lucifer, Mefisto, Mihael (arkanđeo). Neka su od tih imena, u tom ili izmijenjenom obliku, dobila značenje općih pojmova pa se kao opće imenice pišu malim početnim slovom: sotona, šejtan (jednako kao đavao, vrag i sl.)…
Kao opće imenice, malim se početnim slovom piše: djevica, bogorodica, gospa, ali kad se te imenice (i njima slične) nalaze u službi vlastitog imena, zamjenjujući u kršćanstvu ime Isusove majke Marije, tada se pišu velikim početnim slovom: Djevica, Gospa…
Po istom se načelu također piše: Blažena Djevica Marija, Majka Božja Bistrička, Gospa Lurdska, Presveto/Sveto Trojstvo, Jaganjac Božji.
Katkad (posebice u književnoumjetničkim djelima) i neke druge imenice, pa i riječi druge vrste, poosobljuju mislene pojmove i tako služe kao vlastita imena te se i one pišu velikim početnim slovom: Briga (gospođa Briga), Dobro, Dobrota, Nada, Sreća, Strah, Zlo, Čovjek, Mučenik, Riječ (U početku bijaše Riječ)…
- Velikim se početnim slovom pišu imena koja se daju domaćim ili pripitomljenim životinjama te vlastita imena životinja u književnim djelima: Bucefal ili Bukefal (konj Aleksandra Velikog), medvjed Brundo (u životinjskom epu), Miki (ime papigice), Šarko (pas) i dr..
- Nazivi životinja koji se daju po nekoj karakterističnoj osobini (najviše po boji) nisu vlastita imena i pišu se malim početnim slovom: bjelava, dorat, đogat, garov, garonja, mrkonja, sivonja, šarac, šarov, šarulja, zekan, zekonja, zelenko…
- Kada se neki od tih općih naziva za životinje upotrijebi u službi vlastitog imena, piše se velikim početnim slovom (usp. Šarko).
- Malim se početnim slovom pišu nazivi životinjskih pasmina: bernardinac (pas), turopoljac (svinja), angora (angora-mačka, angora-kunić). Tako se pišu i opće imenice za životinje i bilje: konj, krava, lav, mačka, miš, ovca, pas, ptica, zec; bor, hrast, ivančica, jablan, jela, karanfil, ljubica, perunika, tratinčica, tulipan, višnja…
- U znanosti je uobičajeno prvu riječ njihova stručnoga latinskog naziva pisati velikim početnim slovom: Felis leo (lav), Viola odorata (ljubica)…
- Vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom imena naroda i pojedinih njihovih pripadnika: Albanac i Albanka; Austrijanac i Austrijanka; Bugarin i Bugarka; Crnogorac i Crnogorka; Čeh i Čehinja; Grk i Grkinja; Hrvat i Hrvatica; Mađar/Madžar i Mađarica/Madžarica; Makedonac i Makedonka; Musliman i Muslimanka (etnički); Nijemac i Njemica; Poljak i Poljakinja; Rom i Romkinja; Rumunj i Rumunjka; Rus i Ruskinja; Rusin i Rusinka ; Slovak i Slovakinja; Srbin i Srpkinja (Srbijanac i Srbijanka); Švicarac i Švicarka; Talijan i Talijanka; Ukrajinac i Ukrajinka; Židov i Židovka…
- Spojena s negacijom ne gube svojstvo vlastitih imena pa se tako nastale sraslice pišu malim početnim slovom: nehrvat i nehrvatica, nesrbin i nesrpkinja…
- Velikim se početnim slovom pišu pripadnici država i kontinenata: Australac i Australka; Amerikanac i Amerikanka; Brazilac i Brazilka; Čileanac i Čileanka; Indijac i Indijka; Južnoamerikanac i Južnoamerikanka…
- Velikim se početnim slovom pišu posvojni pridjevi na -ev, -ov, -in izvedeni kako slijedi:
a) od osobnih imena, prezimena i nadimaka, primjerice: Antunov, Bobijev, Horvatov, Jagićev, Petrićev, Stepinčev, Šarčev, Šubićev; Bracin, Nikolin, Vicin; Ankičin, Brankičin, Katin, Lidijin, Ljiljanin, Sandrin, Vesnin…
Prema Bog piše se Božji, a prema bog piše se božji.
Pridjevi koji se tvore sufiksima -ovski, -evski, -ivski označuju opću osobu pa se pišu malim početnim slovom: kalebovski sadržaji, krležinska satira, matoševski stil, tadijanovićevski stih, tolstojevska proza…
b) od imena pripadnika naroda i država: Amerikančev, Amerikankin; Hrvatov, Hrvatičin; Makedončev, Makedonkin; Nizozemčev, Nizozemkin; Slovenčev, Slovenkin; Švicarčev, Švicarkin…
- Po prvom se općem pravilu velikim početnim slovom pišu:
a) svi članovi imena država i zemalja (osim veznika i prijedloga): Bosna i Hercegovina / Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska / Republika Hrvatska, Makedonija / Republika Makedonija, Amerika / Sjedinjene Američke Države…
b) svi članovi imena gradova, sela i zaselaka (osim veznika i prijedloga): Dubrovnik, Ljubljana, Osijek, Rijeka, Sarajevo, Skopje, Split, Vukovar, Zagreb; Babina Greda (selo), Babin Potok (selo), Banjaluka (i Banja Luka) Bosanska Dubica, Brod na Kupi, Draga Baška, Dugo Selo, Grubišno Polje, Hrvatska Kostajnica, Ivanić Grad, Starigrad (mjesto pod Velebitom), Stari Grad (mjesto na Hvaru), Sveti Juraj (mjesto pored Senja), Sveti Martin pod Okićem, Široki Brijeg, Krapinske Toplice (mjesto), za razliku od Krapinske toplice (ime toplicâ), ali i Lipičke toplice jer to nije ime toplica, nego samo pokazatelj njihova smještaja.
c) svi članovi imena kontinenata: Afrika, Australija, Azija, Europa, Južna Amerika, Sjeverna Amerika.
- Po drugomu se općem pravilu u ostalih zemljopisnih imena velikim početnim slovom piše samo prvi član, a od ostalih članova samo oni koji su sami po sebi vlastita imena.
- Takva su zemljopisna imena kako slijedi:
a) imena pokrajina, područja i krajeva, primjerice: Arktik, Baranja, Dalmacija, Hercegovina, Istra, Lika, Međimurje, Podravina, Posavina, Slavonija, Gorski kotar, Hrvatsko zagorje, Imotska krajina… U skladu s tim pravilom, ispravno je pisati: Bliski istok, Srednji istok i Daleki istok, budući da su ovi nazivi ustaljena zemljopisna imena.
Ovdje je zanimljivo to što se strane svijeta pišu malim početnim slovom (istok, jug, sjever, zapad), no kada označavaju narode, države, zemlje ili kulturne zajednice u službi su vlastitih imena te se pišu velikim početnim slovom: Zapad (zapadni narodi), Istok (istočni narodi), Jugoistok (europski jugoistok). Za razliku od zemljopisnih pojmova istočna europa (istočni dio Europe), zapadna europa (zapadni dio Europe) i sl., u etničkom i političkom kontekstu mogu se pisati velikim početnim slovom: Istočna europa (zemlje istočne Europe), Zapadna europa (zemlje zapadne Europe)…
b) imena različitih oblika i veličina zemljišnih površina, kao što jesu imena otoka, poluotoka, planina, pustinja, brda, vulkana, prirodnih udubljenja i jama, polja, dolina te posebna imena zemljišnih čestica (imena pojedinačnih ili skupnih posjeda, šuma, njiva, pašnjaka, livada, oranica i sl.), primjerice: Brač, Bijele stijene, Bjelolasica, Dugi otok, Grapčeva špilja, Kornatski otoci, Lonjsko polje, Marjan, Medvednica, Moslavačka gora, Sahara, Samarske stijene, Samoborsko gorje, Sljeme, Tisje, Učka, Velebit, Vezuv (vulkan i brdo), Zavižan…
c) imena voda ili hidronimi (imena mora, oceana, zaljeva, kanala, morskih prolaza, uvala, fjordova, rijeka, potoka, slapova, ušća, vrela, jezera, močvara, bara, ledenjaka…), primjerice: Atlantski ocean, Crveno jezero, Drava, Hvarski kanal, Jadro, Korana, Kraljičin zdenac, Kupa, Kvarnerski zaljev, Mrtvo more, Neretva, Vransko jezero, Sava, Zrmanja…
Slijedi drugi dio ove nadasve korisne teme kojom vrlo detaljno obrađujemo pravila koja, kao što u uvodu rekosmo, čine osnovu pismenosti govornika hrvatskoga jezika.
Literatura:
Babić, S. Finka, B. Moguš, M. Hrvatski pravopis (IV. izdanje). Školska knjiga. Zagreb. 1996.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.
Babić, S. Ham, S. Moguš, M. Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. 2008.
Anić, V. Pravopisni priručnik (priredila Jojić, Lj.) – dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika. Novi liber. Zagreb. 2006.