Tekst koji slijedi drugi je dio vrlo opširne i kompleksne teme te sadrži cijeli niz pravopisnih pravila koja u suštini čine osnovu pismenosti govornika hrvatskoga jezika. Kao i u prvome dijelu, naglasak stavljamo na ispravno pisanje velikoga početnog slova; osim što detaljno pojašnjavamo vlastita imena, posebno smo se pozabavili prvom riječju u rečenici te riječima iz počasti.
- Vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom imena stanovnika (etnici, muški i ženski) izvedena od ovih zemljopisnih imena:
a) naseljenih mjesta – Bjelopoljac i Bjelopoljka (prema Bijelo Polje); Bjelovarčanin i Bjelovarčanka (prema Bjelovar); Makaranin i Makaranka (prema Makarska); Novljanin i Novljanka (prema Novi Vinodolski, Novska i Bosanski Novi); Pažanin i Pažanka (prema Pag); Požežanin i Požežanka, Požeškinja (prema Požega); Splićanin i Splićanka (prema Split); Vukovarac, Vukovarčanin i Vukovarka, Vukovarčanka (prema Vukovar); Zagrepčanin i Zagrepčanka (prema Zagreb)…
b) drugih zemljopisnih imena (tzv. toponima) koja označuju područja na kojima se nalaze naseljena mjesta (kontinenti, otoci, poluotoci te šira područja) – Afrikanac i Afrikanka; Bosanac i Bosanka; Dugootočanin i Dugootočanka; Hercegovac i Hercegovka; Ličanin i Ličanka; Slavonac i Slavonka; Zagorac i Zagorka…
- Velikim se početnim slovom pišu posvojni pridjevi -ev, -ov, -in nastali od imena stanovnika (izvedenih od zemljopisnih imena) te od drugih zemljopisnih imena (tzv. toponima) koja označuju područja na kojima se nalaze naseljena mjesta – Afrikančev i Afrikankin, Bjelopoljčev i Bjelopoljkin, Bosančev i Bosankin, Hercegovčev i Hercegovkin, Splićaninov i Splićankin, Vukovarčev i Vukovarkin, Zagorčev i Zagorkin, Zagrepčaninov i Zagrepčankin…
- Posvojni pridjevi na -ski (-čki, -ćki, -ški) izvedeni od zemljopisnih imena, kao i od imena stanovnika pišu se, naravno, malim početnim slovom – afrički, dugootočki, hercegovački, hrvatski, novaljski, paški, slavonski, splitski, zagorski, zagrebački…
- Velikim početnim slovom pišu se imena ulica, parkova, trgova i gradskih naselja – Blatine (ulica u Splitu); Ribnjak (park i ulica u Zagrebu); Pujanke (dio Splita); Središće (dio Zagreba); Kantrida (predio u Rijeci); Stradun (ulica u Dubrovniku); Šubićevac (dio Šibenika); Škrape (ulica u Splitu)…
Ukoliko su složena, po drugom se općemu pravilu samo prva riječ piše velikim početnim slovom, a od ostalih pak riječi samo one koje se i inače pišu velikim početnim slovom, tj. koje su vlastita imena – Cvjetni trg, Horvatove stube, Dugi dol, Gornji grad, Nazorova ulica (ali Ulica Vladimira Nazora); Petrinjska ulica, Paromlinska ulica, Trg bana Josipa Jelačića, Trg fra Grge Martića, Sermageova ulica, Ulica grada Vukovara (ali Vukovarska ulica), Voltino naselje…
- Velikim se početnim slovom piše prvi – ili jedini – član imena nebeskih, tj. astronomskih tijela – Danica, Jupiter, Mali medvjed, Mars, Mjesec, Mliječna staza, Pluton, Saturn, Sunce, Veliki medvjed, Venera, Zemlja…
Ovdje je važno naglasiti kako se kao opće imenice mjesec, sunce i zemlja pišu malim početnim slovom.
- Imena blagdana također su vlastita imena pa se pišu velikim početnim slovom. Ukoliko je riječ o višečlanim imenima, po drugom se općemu pravilu samo prvi član piše velikim početnim slovom, a od ostalih pak samo oni koji se i inače pišu velikim početnim slovom, tj. koji su vlastita imena. Slijede primjeri:
a) imena vjerskih blagdana – Badnjak, Bajram, Božić, Duhovi, Dušni dan, Pavlovo, Petrovo, Ramazan, Sveta tri kralja, Svi sveti, Tijelovo, Uskrs, Velika Gospa, Veliki petak…
b) imena državnih blagdana i spomendana (dana koji su čemu posebno posvećeni) – Dan državnosti Republike Hrvatske (ili Dan hrvatske državnosti), Dan domovinske zahvalnosti, Dan kruha, Dani hrvatskoga jezika, Dan planeta Zemlje, Dan nepušenja, Dan ženâ, Majčin dan, Nova godina, Praznik rada…
Pridjevi nastali od imena blagdana i spomendana pišu se malim početnim slovom – badnjački post, božićno slavlje, novogodišnji pokloni, ramazanski običaji, tijelovska procesija, uskrsna jaja…
- Velikim se početnim slovom piše prva riječ imena društava, institucija, organizacija, ustanova, tvornica, tvrtki, udruga i javnih skupova (kongresa, konferencija, simpozija i sl.), a ako je riječ o višečlanim imenima, po drugom se općemu pravilu velikim početnim slovom pišu samo oni članovi koji su vlastita imena – Crveni križ, Društvo hrvatskih književnika, Digitel komunikacije, Editor plus, Fakultet političkih znanosti, Filozofski fakultet, Hrvatsko narodno kazalište, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Jadranska plovidba, Katedra za suvremenu umjetnost, Osnovna škola Petra Hektorovića, Svjetska banka, Trgovački sud u Zagrebu, Tvornica duhana Rovinj, Udruga ”Roda”, Zagrebačka filharmonija…
Ukoliko umjesto cijelog naziva upotrijebimo samo njegov najvažniji član, tada taj član pišemo velikim početnim slovom – Akademija u Zagrebu (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu), Katedrala u Zagrebu (Zagrebačka katedrala), Kazalište u Splitu (Hrvatsko narodno kazalište u Splitu), Sabor (Hrvatski sabor), Ustav (Ustav Republike Hrvatske), no ako su uz ta skraćena vlastita imena riječi koje ih određuju kao opće pojmove, tada se pišu malim početnim slovom jer gube svojstva osobnih imena – naš fakultet, ovaj institut, vaš matični ured, ova uprava, naša škola, njihova zaklada…
Kad ime počinje rednim brojem, prva riječ iza rednog broja ne piše se velikim slovom ukoliko i sama nije vlastito ime, s obzirom na to da brojka ima funkciju prve riječi – 1. svjetski rat, 2. hrvatski slavistički kongres, 2. svjetski rat, 5. hrvatski jazz sabor, 4. međunarodna konferencija fondovske industrije…
Administrativne jedinice kao opći nazivi pišu se malim početnim slovom – bjelovarska općina, dom zdravlja, matični ured, mjesna zajednica, splitska biskupija, veterinarska stanica… Međutim, kada se isti ovi nazivi pišu kao određene, konkretne ustanove ili institucije, tada su vlastita imena i pišu se velikim početnim slovom (od ostalih riječi u nazivu ponovno – sukladno drugom općemu pravilu – samo one koje se i inače pišu velikim početnim slovom, tj. koje su vlastita imena), primjerice: Dom zdravlja Velika Gorica, Dom zdravlja “Dr. Ante Franulović” Vela Luka, Matični ured u Sisku, Mjesna zajednica Blatine-Škrape u Splitu…
Ovakvi se primjeri pišu velikim početnim slovom i kada su bez dodatka ukoliko se misli na određeno, konkretno vlastito ime – Dom zdravlja, Matični ured…
- Velikim početnim slovom pišu se imena županija u Republici Hrvatskoj (kao upravnih jedinica) – Bjelovarsko-bilogorska županija, Brodsko-posavska županija, Splitsko-dalmatinska županija, Šibensko-kninska županija…
Sukladno gore navedenome pravilu, ukoliko mislimo na točno određenu konkretnu županiju, tada možemo pisati i samo Županija, velikim početnim slovom.
- Kada je ime sveca ujedno naziv crkve, zvonika, groblja i sl., piše se velikim početnim slovom – Sveti Blaž (Sv. Blaž), Sveta Lucija (Sv. Lucija), Sveta Marija (Sv. Marija)…, u suprotnom se kao atribut sveti (sveta) i kratica sv. pišu malim početnim slovom.
- Velikim se početnim slovom pišu i zaštićena imena (brendovi, marke) nekih ljekarničkih i drugih proizvoda , bez obzira na to jesu li dobili ime po osobnom imenu ili pak po nazivu koji označava opći pojam – Ariel (ime deterdženta), Aspirin (ime lijeka), Gilette (marka Britvice), Karlovačko pivo (ime piva), Plivadon (ime lijeka), Plidenta (ime paste za zube), Žilavka (ime vina)…
Kao pojedinačni se proizvodi, međutim, mogu pisati dvojako:
a) malim se početnim slovom pišu kada dobiju značenje općih pojmova te kad se glasovno i tvorbeno prilagode tipu općih imenica (čak i kada njihovi nazivi potječu od vlastitih imena) – andol (lijek), aspirin (lijek), faks (deterdžent), kalodont (zubna pasta), kinin (lijek), nivea (krema), žilet (britvica)…
b) velikim se početnim slovom pišu kada potječu od vlastitih imena koja nisu dobila značenje općih pojmova – Opatija (cigarete), Tomislav (pivo), Trenk (vinjak), Zrinski (vinjak)…
- Velikim početnim slovom piše se prva riječ naslova knjiga, novina, časopisa, članaka, filmova, rasprava, pjesama, propisa, zakona i sl., a od ostalih riječi sukladno drugom općemu pravilu samo one koje su vlastita imena – Čuvaj se senjske ruke (roman), Jutarnji list (dnevne novine), Jezik (časopis), Kako je počeo rat na mom otoku (film), Hrvatska revija, Puštam misli u rascvalu tišinu (pjesnička zbirka), Vinodolski zakonik, Zakon o radu…
Naslov se može i sav pisati velikim (tiskanim) slovima, tzv. verzalom.
- Nazivi društvenih pokreta, povijesnih događaja i razdoblja opći su pojmovi te se pišu malim početnim slovom; naravno, osim dijelova koji su vlastita imena – antika, brončano doba, devetnaesto stoljeće, helenizam, hrvatski narodni preporod, hrvatsko proljeće, humanizam, ilirski pokret, kameno doba, kenozoik, liberalizam, modernizam, paleolitik, renesansa, rokoko, secesija, srednji vijek…
No ukoliko takvi društveni pokreti obilježavaju konkretne jasno određene povijesne događaje, u funkciji su vlastitog imena pa se pišu velikim početnim slovom – Bitka kod Siska, Bitka za Vukovar, Bljesak, Domovinski rat, Drugi svjetski rat (i II. svjetski rat), Francuska revolucija, Krbavska bitka, Oluja, Prvi svjetski rat (i I. svjetski rat), Seljačka buna (kao povijesni događaj, 1573.)…
- Opće su imenice te se pišu malim početnim slovom:
a) nazivi pripadnika političkih i ideoloških pokreta te stranaka, smjerova u znanosti te nazivi članova različitih organizacija (i sl.), čak i kada su izvedeni od vlastitih imena – anarhist, ateist, benediktinac, dinamovac, franjevac, haenesovac (prema HNS), ilirac, isusovac, kapitalist, komunist, marksist, modernist, nazorovac, nobelovac, partijac, teist…
b) nazivi vjerskih zajednica, sljedbi i sl. – budizam, evangelizam, islam, judaizam, katoličanstvo (katolicizam), kršćanstvo, luteranstvo, pravoslavlje, protestantizam…
c) nazivi koji označavaju svojstvo pripadnika pojedinih naroda ili njihovih skupina – hrvatstvo, slavenstvo…, ali u značenju svi Hrvati, tj. hrvatski narod u cijelosti (svi Slaveni, tj. pripadnici svih slavenskih naroda) pišemo velikim početnim slovom – Hrvatstvo, Slavenstvo…
Prva riječ u rečenici
- Velikim početnim slovom piše se prva riječ u rečenici (rečeničnoj cjelini). U tekstu koji se nastavlja te koji ima više rečeničnih cjelina, svaku novu rečenicu treba započeti velikim početnim slovom iza svih rečeničnih znakova koji obilježavaju kraj prethodne rečenice:
Maestro je govorio brzo i zbunjeno. Želio je prikriti pred Melkiorom da su ga naglavce izbacili iz kavane, pa je sad izmislio to “protestno ležanje”.
– Ali tu vam je modrica na glavi?
– Neka, nije to modrica, to kapa pušta boju, plavu…
– A ima i blata. Operite to. I nos.
Nastavlja li se rečenica iza upitnika ili uskličnika, prva se riječ iza upitnika ili uskličnika piše malim početnim slovom:
– A koji je to čarobnjakov spis? upitala je, sad ga već neskriveno ismijavajući očima.
– Ali to je tragedija! jadikovao je Muhammad Ali.
- Velikim se početnim slovom piše i prva riječ iza dvotočja (dvotočke) u upravnome govoru (koji se stavlja među navodnike):
Duboko dišući, konačno je progovorio: “Ne znam, nisam siguran trebam li krenuti.”
Kada se pak u upravni govor umetnu dodaci koji mu ne pripadaju pa se zatim upravni govor ponovno nastavi, prva riječ tog nastavka piše se malim početnim slovom:
“Gospođice Rehana”, rekao je njegov glas dok ga je zaprepašteno slušao, “vi ste rijetka osoba, dragulj, i za vas ću napraviti nešto što ne bih napravio ni za vlastitu kćer, možda.”
“Ali, starče”, upitala ga je, “zašto ste me već spakirali i poslali u Englesku?”
Ukoliko se upravni govor sastoji od više rečenica, svaku novu rečenicu treba započeti velikim početnim slovom:
“Možda se sjećate moje majke, Maryne sestre. Nažalost, preminula je. Sada ja pišem pisma za Mary. Svi vam želimo sve najbolje.”
- Velikim početnim slovom piše se prva riječ iza riječi koje se osobito ističu pa se stoga iza njih stavlja uskličnik:
Sunce, sunce! Klikće genij te po onoj klavijaturi zatvora i pipaca prebire melodiju fantastične brzine.
Ukoliko se pak takve riječi manje ističu, treba ih odvojiti zarezom, a sljedeću riječ pisati malim početnim slovom (osim vlastitih imena):
U to ime, prijatelji dragi, nazdravljam i dižem čašu!
- U dopisivanju prvu riječ iza naslova treba pisati velikim početnim slovom ukoliko iza naslova slijedi uskličnik:
Draga majko!
Sretno sam stigla i smjestila se u svoj novi stan.
Poštovani gospodine Periću!
Izrazito mi je zadovoljstvo odgovoriti Vam pozitivno vezano uz ponudu koju ste nam dostavili.
No sukladno našoj višegodišnjoj lektorskoj praksi, ovaj način pisanja dopisa (s uskličnikom iza naslova), posebice poslovnih, smatramo zastarjelim te ga ne preporučujemo.
Dvojbe, međutim, nastaju ukoliko iza naslova slijedi zarez. Jedan dio stručne literature u tom slučaju preporučuje pisati sljedeću riječ malim početnim slovom (bez obzira na to nastavlja li se pisati u novomu ili pak u istom retku), a drugi velikim (samo ukoliko se pisanje nastavlja u novom retku):
Vedrane, ručak ti je u frižideru.
Vedrane,
ručak ti je u frižideru.
Vedrane,
Ručak ti je u frižideru.
Poštovani gospodine Periću,
izrazito mi je zadovoljstvo odgovoriti Vam pozitivno vezano uz ponudu koju ste nam dostavili.
Poštovani gospodine Periću,
Izrazito mi je zadovoljstvo odgovoriti Vam pozitivno vezano uz ponudu koju ste nam dostavili.
Naša je preporuka, kao i velikog broja jezikoslovaca, ukoliko iza naslova slijedi zarez sljedeću riječ pisati velikim početnim slovom nastavlja li se pisanje u novome retku, posebice kada je riječ o službenim, poslovnim dopisima, dakle:
Poštovani gospodine Periću,
Izrazito mi je zadovoljstvo odgovoriti Vam pozitivno vezano uz ponudu koju ste nam dostavili.
Poštovana gospođo Brezak,
U privitku Vam dostavljam životopis prevoditelja o kojemu smo razgovarali.
- Prve se riječi stihova mogu sve pisati velikim početnim slovom:
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama (D. Tadijanović)
Uobičajeno je i u stihovima veliko početno slovo pisati samo na početku rečenice:
Stvari su oko mene duboko sadržajne.
Cvijeće ima značenja i riječi na rubu puta.
Vode šapću u noći neiskazane tajne,
i vjetar na mahove čudne maštanije šaputa. (T. Ujević)
Žuboreći promiče potok kroz dol,
pluta krv po vodi,
srce puca od jada.
Niz hladan potok tragovi života
okupani krvlju se gase. (N. Kovačević)
No služeći se pjesničkom slobodom, pjesnici mogu veliko i malo slovo (kao i pravopisne znakove te razgotke, prvenstveno uskličnik i zarez) pisati i drugačije.
a) prema svojem intuitivnomu doživljaju stilskih i izražajnih vrijednosti:
O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima (D. Tadijanović)
b) neki pjesnici nikada ne pišu veliko početno slovo:
bez tebe, pjesmo, ne bih se mogao uputiti
kroz vatre što ubijaju i zasjenjene močvare
kamoli u beskraju pustom podignuti gradinu
kamenu sam povjerio zadnje namjere:
svakom riječju dublje zemlji pripadam (M. Peti)
Riječi iz počasti
Velikim se početnim slovom iz počasti pišu:
- osobne i posvojne zamjenice za 2. lice jednine i 2. lice množine u izravnom obraćanju: Ti, Tvoj; Vi, Vaš.
U dijalozima romana i drugih pripovjednih proza ne piše se Ti, Tvoj; Vi, Vaš velikim početnim slovom, nego samo u izravnom obraćanju – u pismima i dopisima u kojima se pojedinac obraća pojedincu.
Obraćamo li se u 2. licu množine većem broju osoba, tada treba pisati isključivo malim početnim slovom: vi, vaš.
U naše jezično savjetovalište često stižu upiti piše li se velikim početnim slovom 2. lice množine u izravnom obraćanju, kada se primjerice šalje dopis ili pismo elektroničkom poštom cirkularno na veći broj adresa, većem broju primatelja od kojih svaki pojedinačno čita dopis te se želi ostaviti dojam da je taj dopis upućen upravo njemu.
Ovo je vrlo diskutabilno pitanje te bi odgovor mogao glasiti dvojako: budući da je riječ o izravnom obraćanju može se pisati velikim početnim slovom, ali budući da se ipak obraćamo većem broju osoba (doduše neizravno), pravilno bi bilo pisati i malim početnim slovom. Odabir svakako prepuštamo Vama, no naša je preporuka u ovakvim slučajevima ipak pisati malim početnim slovom.
Budući da osobne i posvojne zamjenice za 3. lice množine – On, Njegov; Ona, Njezin, Oni, Njihov; One, Njihov – ne služe za izravno obraćanje, nije preporučljivo pisati ih velikim početnim slovom. Iznimka su crkveni tekstovi, gdje zamjenice za 3. lice kao On, Njega, Njegov pa i povratne zamjenice Sebe, Svoj zamjenjuju ili se pak odnose na osobno ime Bog.
- nazivi poglavara država i zemalja kada se pišu bez imena: Kralj, Papa, Predsjednik, Sultan, Šeik…
Naprimjer: govor Predsjednika Republike Hrvatske, ali govor predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića; govor predsjednika Ive Josipovića; govor Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske…
Naime, kada se pišu uz određeno ime, ti nazivi gube svojstva vlastitih imena te se pišu malim početnim slovom: papa Benedikt XVI., papa Ratzinger, kralj Zvonimir i sl..
Upotrijebimo li ih bez imena, velikim početnim slovom trebamo pisati i posvojne pridjeve naziva točno određenih zemaljskih i državnih poglavara: Kraljev, Papin, Predsjednikov, Sultanov, Šeikov…
Naprimjer: slušali smo Predsjednikov govor, dobili smo Papin blagoslov, provedena je Kraljeva odredba…
- nazivi kojima se tituliraju visoki dužnosnici (najčešće u izravnom obraćanju), primjerice: (Vaša) Ekscelencija, Vaša Milost (povijesno; općenito za visoke dužnosnike), (Vaša) Svetost (samo za Papu), (Vaša) Uzoritost (samo za kardinale/stožernike), (Vaše) Veličanstvo…
Iznimno se, također, može pisati: Njegova Ekscelencija, Njezina Ekscelencija, Njihova Ekscelencija; Njegovo Veličanstvo, Njezino Veličanstvo, Njihovo Veličanstvo; Njegova Visost, Njezina Visost, Njihova Visost.
Nazivi različitih visokih dužnosnika administrativnih, crkveno-vjerskih, ideoloških, političkih, upravnih i drugih tijela uvijek se pišu malim početnim slovom, kao i sve druge titule: admiral, akademik, biskup, bojnik, dekan, general, kardinal, maršal, ministar, načelnik, opat, patrijarh, poslanik, profesor, rektor, savjetnik, upravitelj, zastupnik, župan, župnik…
Iznimno se, posebice u beletristici, neka od ovih titula može upotrijebiti kao vlastito ime te se tada piše velikim početnim slovom – Admiral, Kardinal, Profesor – osobito kada je riječ o vrlo omiljenoj i/ili istaknutoj osobi.
Literatura:
Babić, S. Finka, B. Moguš, M. Hrvatski pravopis (IV. izdanje). Školska knjiga. Zagreb. 1996.
Barić, E., Hudeček, L., Koharović, N. i suradnici (grupa autora). Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pergamena. Školske novine. Zagreb. 1999.
Babić, S. Ham, S. Moguš, M. Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. 2008.
Anić, V. Pravopisni priručnik (priredila Jojić, Lj.) – dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika. Novi liber. Zagreb. 2006.